Citam temu, iako sam "mlada" mama. Otpocetka teme mi se cinilo da isti ljudi s jedne strane guraju "to je karakter, ne laskaj si da si uspjesno odgojila dijete", a s druge strane se razglaba o odgojnim metodama s ciljem usmjeravanja djeteta na prihvatljive izbore u zivotu. Meni je to kontradiktorno.

I onda su seni i sasa napisale sto sam i mislila, odnosno sto primjecujem od djetinjstva, taj razliciti pristup roditelja djeci. U mom slucaju ekstremno razlicito. Cak i kad nije tako ekstremno i kad se roditelj trudi biti isti prema svoj djeci, vidim cesto da oni ne razumiju neke karaktere. I naravno da je dijete koje roditelj osjeca u sebi i shvaca njegove reakcija iznutra u manjoj frustraciji od onog kojeg roditelj uopce ne shvaca, a ni ne vidi da ne shvaca.

Tako da se meni cini da je dio do karaktera djeteta, a da velik dio proizlazi iz interakcije i (ne)razumijevanja karaktera, pogresnih interpretacija i reakcija.

Sto se tice grijeha u pubertetu, a i kasnije u mladosti, kod mene je cista sreca da su neke stvari prosle ispod radara, a posljedice su mogle biti bas grozne. Ne mozes predvidjeti sve situacije u koje znatizeljno dijete uleti.