Ja se slažem s Riri. Cijeli "sukob" nastaje oko toga što tko podrazumijeva pod kojim pojmom i kakva se "klima" oko nekog pojma stvorila.
Volim svoju domovinu, srce mi zaigra kad čujem himnu ili kad slijećem natrag na HR aerodrome, volim gledati tu ljepotu, drugima je hvalim i potičem ljude da je posjete, možda sam aktivna u zajednici, plaćam porez, živim vrlo pošteno, pomažem drugima, brinem se za okoliš itd .
Volim li i njene ljude? Što to znači, koje ljude, sve ljude? Nikako. Mnoge da. Volim i DIO našeg mentaliteta, ali ne svaki dio. Jedan dio istinski prezirem.
Bih li prekrižila sinove i rekla im - odite, poginite za domovinu, domovina vas zove? Niti slučajno! Osobito ne nakon iskustva zadnjeg rata (iako, kao i svi, uživam u ostavštini slobode).
I što sad, jesam li patriot?
Smatram se, antifašistom, ali ne shvaćam one koji u 2019. nariču u Kumrovcu ili gradom razvijaju Lenjinove zastave.
itd...tako po svakom pojmu.


Odgovori s citatom
.
, kunem se, nisam Riri slala PP, a u duši se osjećam feministicom u onom iskonskom smislu (kasnije meandre feminizma nisam pratila, kao ni ovu za mene prebrzu raspravu na zadnjih X stranica)


i to sve nabacano bez konteksta, od, uz to pristojno obrazovane osobe, je za mene izuzetno nepristojno.
. Iako mi je treća frendica rekla da su mi to gluposti i da se ne mogu tako zvati dokle god imam MM-a s kojim nisam ravnopravna u raspodjeli poslova kod kuće, no ja se usprkos tome nazivam feministicom
