Preporucene.
Puno sreće svakom nastavniku koji pokuša da ispoštuje sve preporučene mere!
Pa zar ne pišete da je dovoljno teško osigurati da decu dovodi i odvodi uvek ista zdrava i dovoljno mlada odrasla osoba?
Kojim mehanizmom bi se trebali rešavati roditelji koji ne poštuju to pravilo? Vratiti dete kući kada ga petog dana ne dovede mama nego tata? Možda da škola angažuje i po jednog izbacivača na ulazu...
Kojim pedagoškim postupkom (a da je uvek pozitivan i osnažujuć) se treba dete naučiti da održava od svih razmak od 2m? Pa nisu to naučili ni svi odrasli... Kako treba, i da li treba, sankcionisati decu koja to uputstvo ne poštuju?
Kako će se postići kontrola razmaka po wc-ima, a bez ulaženja u dečju intimu?
Kako će se postići kontrola dece na školskom dvorištu (opet, da li, i kako, sankcionisati neposlušne- ili kod vas takvih nema?)?
Kako će se izvesti istovremeno preporuka da deca treba da budu što više na otvorenom i da istovremeno izvode nastavu? Nemaju sve škole učionice na otvorenom niti su svi predmeti i svi časovi lako prilagodljivi za nastavu na otvorenom?
Na kraju, a zapravo na početku- kako će se deca osećati kada dođu kući nakon takvog školskog dana?
Promukli od dovikivanja će sigurno biti i učitelji i đaci. Ali realno, druženje "na razmaku" je sasvim drugačija dimenzija i od kućnog karantina ali i od uobičajenog školskog dana. Nisam sigurna da igde postoje podaci o uticaju takvog oblika socijalizacije na decu. Taman bi se sada mogli pozabaviti istraživanjima na terenu
.