Kod mojeg (1. srednje) zadnjih dana kao da su poludjeli, dobivaju velike zadaće (eseje, projekte), sve s istim rokom izrade. Ne pišu online testove, što je dobro, ali ovakvi zadaci zahtijevaju više vremena. Uz redovito dodavanje novog gradiva s kojim kasne zbog štrajka, uhodavanja online nastave, tko zna čega još. Uglavnom, on se ne miče od kompjutora i opet jedva stiže. Čak ne mogu reći da je to zbog paralelne druge škole, jer vrijeme koje troši na glazbenu je zanemarivo u usporedbi sa školskim projektima i referatima.
Istovremeno, slušam od nekih drugih znanaca i prijatelja, koji imaju djecu u istoj školi, da im se djeca baš i ne ubijaju od posla pa mi nije jasno, je li ovaj moj zaista tako spor i neefikasan (sasvim moguće da jest), ili su ga dopali ambiciozniji profesori?
Uglavnom, sad da ih i vrate u normalnu školu, mislim da bi ispalio na živce. Ne vjerujem da bi itko od profesora popustio u zahtjevima ili odustao od već zadanih projekata. Tako da sad nema druge nego da stisne zube i izdrži još tih nekoliko tjedana, a nakon 19.6. mu preostaje da pokuša nadoknaditi socijalni život, i to izvan radne sobe.