Ako je problem u riječi "moraliziranje" onda ću je maknuti.
Pa ću spomenuti riječ "sudim".
Tko sam JA, da TEBI sudim možeš li ti drugačije, jesi li mogla prije drugačije i kako bi ti trebala ili ne bi trebala živjeti s tim djetetom ako ga rodiš ili svojom odlukom ako ga ne rodiš. Tko sam ja da znam kako će tebi biti ako ne rodiš i još si uzimam za pravo da ti govorim da ja znam kako će ti biti i da to ne činiš?
Ja mogu imati stav i mišljenje o sebi u toj situaciji, ali otkud, otkud mi pravo da imam stav i mišljenje o drugoj osobi u toj situaciji?
Vjerojatno se nećemo baš nikada složiti oko toga, pa vjerojatno nema smisla ni nastaviti.
Jer koliko god okrećem ovo ovako i onako, uvijek završim da je osnovni postulat "trpi ono što ti je dano". Pa ako jedan odluči trpit, što ima sudit drugome ako on odluči ne trpit?





Odgovori s citatom