Što nam se to događa?

[vertex]

Koliko god me ove priče o "svjedočanstvima" iritiraju, toliko me iritira ovo građenje slike žene koja ide na abortus kao gladne, siromašne, nemoćne, dotučene patrijarhatom, u bezizlaznoj situaciju. Ah, da nam je bar statistika. Jer u mom "balončiću", pobačaj ne rade samo neke druge žene, nego osobno znam 6 žena koje su se odlučile za pobačaj, a jedna od njih sam ja. Ostale su one s kojima sam osobno razgovarala o tome, iz kruga vrlo bliskih osoba. I tu ima mjesta koječemo - i olakšanju, i ne prevelikom razmišljanju, i utjecaju okoline, i kasnijem preispitivanju, i osjećaju; jebate, isto smo nas dvoje bili seronje, sve se to moglo, i osjećaju: trebalo je tako, i nikako drugačije.
Na temu kontracepcije, a i abortusa, ne znam, već smo o tome razgovarali, ali ja ne shvaćam kako je moguće previdjeti da žene očigledno uspješno kontroliraju broj djece koje žele imati. Sad, zadnji put kad smo pisale o kontracepciji mi je isto objašnjeno da npr. mladi samo u mom balončiću koriste kontracepciju (kad sam ih hvalila da su odgovorniji od nas - ono gore sve što spominjem je od ranije), ali ono, koliko ljudi imaju djece nije baš neka tajna i moj balončić je pristojan balon u tom slučaju.