Citiraj Juroslav prvotno napisa Vidi poruku
"dezinformacije" se odnose na rečenicu da je priprava za sakramente vezana uz školu - to nije točno, uvijek je vezana uz župu

jasno mi je da iznosiš slučaj iz života, imal budem i ja takav slučaj za godinu dana, i to je normalna situacija kad imaš normalne župnike
no, treba ljudima reći kakva su pravila da se ne bi netko iznenadio kad na temelju ovoga kaj si ti napisala pošalje dijete na pripravu za prvu pričest zajedno s njegovim školskim kolegama, a tamo ga župnik odbije jer je iz druge župe koja ima župnika-oštrokondžu koji zahtijeva da svi njegovi župljani primaju sakramente u njegovoj župi - i tu onda dobra volja susjednog župnika da primi dijete k sebi ne znači ništa jer će on sam imati problema

kaj se tiče kaptolske župe - i tu je bilo zaguljeno prije nekoliko godina kad je župnik bio 'oštrokondža' i zahtijevao je primanje sakramenata u župi - s vremenom se bilo došlo do dogovora da se ipak djeca pripremaju kod franjevaca, ali da župnik ima svojevrsnu kontrolu i primanje sakramenata je ipak bilo u župnoj crkvi
sada je pak situacija takva kakvu ti opisuješ (djeca imaju pripremu i primanje sakramenata kod franjevaca, samo se podaci upisuju u župne matične knjige), no i to se može promijeniti s promjenom župnika

jednostavno: takva su pravila i ako ih župnik hoće striktno provoditi nemaš baš puno izbora
Da, nije bila precizna moja tvrdnja da je podjela sakramenata vezana uz školu, jer nije škola ta koja ih podjeljuje. Mislila sam reći to da je priprema djece za sakramente organizirana preko škole - moja djeca su imala/imaju istog vjeroučitelja školskog i župskog vjeronauka te godine kad su se pripremali za Prvu pričest. Jasno mi je da se podaci upisuju u župnu maticu, ali u župi krštenja, a ne u župi na čijem području dijete trenutno stanuje ili na čijem je području škola.

Ovakvi župnici koje ti nazivaš "oštrokondžama" ne slijede ono tako dobro načelo pastoralne mudrosti. Čak mislim da je i nemoguće u ovom relativno velikom gradu, u kojem svatko može birati gdje će pohađati obrede, nametati ljudima takva pravila i ograničenja. Poštujem župsku organizaciju i shvaćam potrebu za time, ali ne i za striktnim ograničavanjem vjernika zbog administrativnih granica. To može samo odbiti ljude. Da su moji klinci bili prisiljeni ići na župski vjeronauk s nepoznatom djecom iz druge škole, išli bi nerado i pod prisilom, pa bi krajnji odgojni i vjerski učinak takvog vjeronauka neminovno bio daleko manji nego što sada jest. U svakom slučaju, ja sam jako zadovoljna ovim "neredom" u propisima, odnosno franjevačkim pastoralom prema djeci.