Može li se beba "naučiti na ruke"?

[mamitzi]

imala sam malu bebu dva put. prva je htjela biti stalno na rukama, bilo čijim ali na rukama. prvih mjeseci morala je spavati na nekome od nas (može i gosti koji bi ga došli vidjeti). druga beba nije bila luda za nošenjem, ona je htjela da ju polegnem i razgovaram s njom ili joj kasnije pokazujem igračke. ja sam bila zaprepaštena nenošenjem.
što se tiče čokoladine tužne priče, nije mi jasno zbog čega su ti roditelji poželjeli bebu. mislim da su bebe baš za nošenje i maženje i pričanje slatkih besmislica. (ja sam od onih koji traže bebu od prijatelja da ju malo nose, bile su teme o tome "ne dam nikom da drži moju bebu")

[Anemona]

imala sam malu bebu dva put. prva je htjela biti stalno na rukama, bilo čijim ali na rukama. prvih mjeseci morala je spavati na nekome od nas (može i gosti koji bi ga došli vidjeti). druga beba nije bila luda za nošenjem, ona je htjela da ju polegnem i razgovaram s njom ili joj kasnije pokazujem igračke. ja sam bila zaprepaštena nenošenjem.
što se tiče čokoladine tužne priče, nije mi jasno zbog čega su ti roditelji poželjeli bebu. mislim da su bebe baš za nošenje i maženje i pričanje slatkih besmislica. (ja sam od onih koji traže bebu od prijatelja da ju malo nose, bile su teme o tome "ne dam nikom da drži moju bebu")

Ja bih rekla da su ju poželjeli iz istog razloga kao i svi drugi roditelji, ali jednostavno imaju potpuno iskrivljenu sliku kako izgleda dan s malom bebom. Da li zbog utjecaja okoline, krivih uzora, teškog djetinjstva,.... tko zna?

Imam i ja u bliskoj okolini osobu koja je bebu od 4 mjeseca počela trenirati da se sama uspavljuje. Stavi ju u kinderbet i pusti da plače i kaže da će se nakon dva dana bez problema naviknuti.
U svim ostalim dijelovima roditeljstva se ponaša kao odličan roditelj, ali za ovo smatra da je savršeno ispravno.

I sad kad pogledam s druge strane to joj nije jedino dijete. Prvo dijete je istrenirano na isti način, a dijete je toliko dobro, pristojno, samostalno, umiljato, prilagodljivo,... u svim aspektima i situacijama. Od vrtića, od kuće, novih situacija, velikog društva, novog društva, starog,...
Dosta vremena provodim s njima i stvarno ne mogu reči da to dijete ima bilo kakvu negativnu posljedicu (hvala Bogu).
Time nikako ne nalazim opravdanje za tu metodu, jer sam totalni protivnik, ali jedino što vidim kao razliku između nje i moje prijateljice koja svoje dijete nanaša non stop (kako sam i ja), čije dijete večinu vremena spava na njoj i cijele noći cica, je da je prva naspavana i odmorna i dijete isto tako i onda imaju cijeli dan da u miru odmorni zajedno provode kvaliteno vrijeme, a to i ona radi.
A druga prijateljica iz primjera je kao i večina nas, umorna, neispavana, s bolnim leđima i neminovno nervozna.

Evo, zbog takvih primjera se ponekad zapitam gdje je stvarna i potrebna granica.
I dalje sam pobornik nošenja i maženja bebe koliko ona to treba/traži.

[tajuska]

I sad kad pogledam s druge strane to joj nije jedino dijete. Prvo dijete je istrenirano na isti način, a dijete je toliko dobro, pristojno, samostalno, umiljato, prilagodljivo,... u svim aspektima i situacijama. Od vrtića, od kuće, novih situacija, velikog društva, novog društva, starog,...

mog zakonitog su isto tako "istrenirali" i isto je divan i krasan i pristojan i uvidavan. i vjecno misli da smeta i da nije dovoljno dobar. jednu noc je mala pocela kmecati, nije htela biti na sisi, samo se htela nosati i ja nisam bila u stanju nego sam ju mazila i pjevala joj (spava s nama) na sto je ona i dalje kmecala. i on se digao i nosao ju je sat i pol jer kaj ak ju pustimo da place i onda i ona bude "takva ko on". mene nisu "trenirali" i ako cemo iskreno ja nisam ni upola toliko pristojna i uvidana, ali mislim da sam okej i zasluzujem da me drugi ljudi vole

naravno, mozda, ako ne i najvjerojatnije to nema veze s tim. milijon faktora je moglo utjecati utjecalo na to. no u svakom slucaju mislim da mala beba nije sposobna shvatiti poruku "ne mozes dobiti sto hoces jer zivot tako ne funkcionira" ili "mami se spava i moras to postovati". za mene je granica u onome sto dijete u odredenoj dobi moze razumijeti. ne znam. to je kao da upalim vatru i stavim malu bebu pored nje i onda joj objasnim da to ne smije dirati. mislim da je nekako moja duznost da ako znam da beba ne moze shvatiti sto znaci "nemoj dirati" da je jednostavno ne stavljam pored vatre, a ne da je treniram tako da je pustim da se opece....(da znam da je ovo dosta radikalan primjer...)

no slazem se s anemonom da svatko radi onako kako mu zivotne okolnosti i ino omogucava...i mozda sam ja naivna, ali stvarno vjerujem da svatko radi ono sto misli da je najbolje. meni je moj tata uvijek govorio da nema veze ak nekaj ne ispadne super pa cak i ak ispadne lose tako dugo dok sam dala sve od sebe