Citiraj mamitzi prvotno napisa Vidi poruku
imala sam malu bebu dva put. prva je htjela biti stalno na rukama, bilo čijim ali na rukama. prvih mjeseci morala je spavati na nekome od nas (može i gosti koji bi ga došli vidjeti). druga beba nije bila luda za nošenjem, ona je htjela da ju polegnem i razgovaram s njom ili joj kasnije pokazujem igračke. ja sam bila zaprepaštena nenošenjem.
što se tiče čokoladine tužne priče, nije mi jasno zbog čega su ti roditelji poželjeli bebu. mislim da su bebe baš za nošenje i maženje i pričanje slatkih besmislica. (ja sam od onih koji traže bebu od prijatelja da ju malo nose, bile su teme o tome "ne dam nikom da drži moju bebu")
Ja bih rekla da su ju poželjeli iz istog razloga kao i svi drugi roditelji, ali jednostavno imaju potpuno iskrivljenu sliku kako izgleda dan s malom bebom. Da li zbog utjecaja okoline, krivih uzora, teškog djetinjstva,.... tko zna?

Imam i ja u bliskoj okolini osobu koja je bebu od 4 mjeseca počela trenirati da se sama uspavljuje. Stavi ju u kinderbet i pusti da plače i kaže da će se nakon dva dana bez problema naviknuti.
U svim ostalim dijelovima roditeljstva se ponaša kao odličan roditelj, ali za ovo smatra da je savršeno ispravno.

I sad kad pogledam s druge strane to joj nije jedino dijete. Prvo dijete je istrenirano na isti način, a dijete je toliko dobro, pristojno, samostalno, umiljato, prilagodljivo,... u svim aspektima i situacijama. Od vrtića, od kuće, novih situacija, velikog društva, novog društva, starog,...
Dosta vremena provodim s njima i stvarno ne mogu reči da to dijete ima bilo kakvu negativnu posljedicu (hvala Bogu).
Time nikako ne nalazim opravdanje za tu metodu, jer sam totalni protivnik, ali jedino što vidim kao razliku između nje i moje prijateljice koja svoje dijete nanaša non stop (kako sam i ja), čije dijete večinu vremena spava na njoj i cijele noći cica, je da je prva naspavana i odmorna i dijete isto tako i onda imaju cijeli dan da u miru odmorni zajedno provode kvaliteno vrijeme, a to i ona radi.
A druga prijateljica iz primjera je kao i večina nas, umorna, neispavana, s bolnim leđima i neminovno nervozna.

Evo, zbog takvih primjera se ponekad zapitam gdje je stvarna i potrebna granica.
I dalje sam pobornik nošenja i maženja bebe koliko ona to treba/traži.