Citiraj cvijeta73 prvotno napisa Vidi poruku

... stijena, nemojmo zaboraviti, napadači na luku ritza dolaze iz teških nesređenih obitelji. ubojica je pao razred, nije dolazio u školu, brat u zatvoru, otac pije, majka bolesna - nemojmo to uopće uspoređivati s nepostavljanjem granica. s odgojem u bilo kojem pojavnom obliku. to je zanemarivanje djece, zlostavljanje djece, ako ne fizičko, a onda zlostavljanje djece zanemarivanjem.
to su ekstremi na koje uopće ne znam ima li smisla se osvrtati.
meni ni u svojim najcrnijim razmišljanjima o divljim tinejđerskim danima svoje djece, nikad, ali baš nikad ne pada na pamet ni najmanja mogućnost da bi se jednog dana mogli naći u ulozi napadača na luku ritza. ili aleksandra abramova.
... ni meni. I sa svim ostalim bih se složila. No, ovdje, na ovom forumu, a vjerojatno i na nekom drugom, roditelji raspravljaju o nijansama u odgoju - da li narediti da se pospreme kockice ili i sam u tome sudjelovati, a neke ozbiljne stvari se očito "događaju nekom drugom, ne meni".

No, onaj primjer koji sam navela, iz razreda mog djeteta, gdje su dečkići cipelarili jednoga koji je bio na podu, nije bio primjer s margine društva, iz tamo nekog naselja s kojim nemamo doticaja i toliko problematične obitelji da s njom ni sam Bog ne zna što bi.
Nas je, roditelje te djece, šokiralo što su to sve djeca iz sasvim običnih obitelji (moje, tvoje, susjedove), djeca najobičnijih, prosječnih roditelja.
Dečki jesu malo živahniji,
ali kako , zašto, zašto su mislili da smiju jednoga baciti na pod i skupno izudarati?
OK, još su mali, još ne shvaćaju da udarac cipelom u glavu može imati gadne posljedice, da su ga mogli jako ozlijediti, da će ga možda baš tako ozlijediti za godinu, dvije, kad njihovi udarci budu malo jači.
Jesu li to vidjeli na previše crtića, previše filmova, jesu li roditelji mislili da djeca i sama znaju što se ne smije raditi, da su im dovoljno poruka već uputili, nemam pojma što im je bilo.
Nekad je dovoljan i jedan agresivac da povede kolo,a ostali se prikrpe nesvjesni što rade.

Dečki su se uvijek tukli (kaže MM) jedan na jednog ili grupice međusobno, normalne stvari u odrastanju,
ali mi se nekako čini da treba ipak malo više pozornosti svemu tome posvetiti i u nekim ranim danima,
u tinejdžerskoj dobi teško je nekoga preusmjeriti.
U svakom slučaju, mislim da o ovoj temi imaju više konkretnoga za reći roditelji starije djece, ili nastavnici.
Mi koji još imamo bebače i predtinejdžere možemo samo teoretizirati.