odgoj u duhu vjere 5

[Nena-Jabuka]

Ifigenija, slažem se sa svime što si napisala.
Po tome što si napisala, zaključujem da Bog jednako voli i one koji nisu kršteni i ne znaju Boga na način kako ga mi znamo, ali žive božje zakone.
Također po tome zaključujem da Bog jednako prihvaća djecu rođenu iz grešne veze kao i djecu rođenu u katoličkom braku.
Ali nisi mi rekla što Crkva kaže o sudbini duša ljudi koji nisu kršteni a žive po božjim zapovjedima, niti što kaže o blagoslovu djece rođene izvan krščanskog braka, koja su pri tome nekrštena.
drugim riječima, što Crkva kaže za ljude koji se otvore Bogu, vole Boga i daju se u Njegovu zaštitu jer osjećaju da je Bog u njima i žele činiti božju volju, ali sticajem okolnosti nisu krščani, pa nemaju sakramente.

Dijana, ja nemam nikakvih nedoumica, a čini mi se da ih nema niti Cubana, što se tiče vjere. Samo postavljamo pitanja vezana uz nauk Crkve.

Ja ću ti pokušati odgovoriti (onoliko koliko se sjećam).

Ljudi koji nisu kršćani (ne samo katolici) odgovarat će pred Bogom prema svojim djelima, dakle, prema onoj Isusovoj "što si učinio bilo kome od moje najmanje braće - meni si učinio!".
Univerzalno dobro, kao i univerzalno zlo, to je svugdje isto.
Zašto onda uopće biti kršćanin, zašto katolik, kad možeš činiti dobro i ovako i onako i zaslužiti vječni život? Bog je ionako nad svima i sa svima.
Evo ovako se to otprilike tumači.
Oni koji su imali sreće (?!) roditi se u obitelji, zemlji, okruženju kršćana, ili upoznati tijekom svog života kršćanski nauk, dobili su veliku privilegiju, neku vrstu "prečica" kako zaslužiti Božju milost, kako sebi objasniti neke neobjašnjive i kontraprirodne stvari (tipa ljudska potreba za ugodom i hedonizmom nasuprot smislu žrtve i patnje).
Kao da imaš priliku i čast usvojiti neke vještine koje ti inače ne bi bile dostupne i na tebi je da ih živiš. Sakramenti također nisu zamišljeni samo kao puka ceremonija, kad se rade onako "dubinski" i sa smislom. Neke molitve imaju djelovanje i pojavnosti kakve se ne sreću inače na običnim misnim slavljima (to znaju oni koji idu kod Zvjezdana Linića u Tabor).
S druge strane, kršćane je zato dopala i daleko veća odgovornost jer se neće moći za svoja loša djela opravdati - nisam znao. Znao si ili si mogao znati (tako kaže uostalom i zemaljski, Općinski sud), dobio si taj dar i priliku da saznaš.
A sam Bog vrši svoju volju i kroz kršćane i kroz nekršćane.
Po mom osobnom uvjerenju, rađanje čovjeka u nekom drugom dijelu svijeta, nekršćanskom okruženju, u nekoj drugoj vjeri, nije razlog da se jednako moralnim postupanjem ne postigne punovrijedan život.
Smeta me zapravo podcjenjivački odnos jedne vjere, a osobito jedne bilo koje crkvene zajednice unutar kršćanskih, prema drugoj.
To je ono što me jednako odbija od svake, svojatanje ispravnog tumačanje Biblije i Evanđelja baš u svakoj pojedinoj i proglašavanje onih drugih nedovoljno prosvijećenima.
Po meni je to ljudska "niskost", no neki će reći istinsko uvjerenje da rade ispravno i žele na ispravan put dovesti i druge.
(mene na taj način "odvode", a ne dovode, al' dobro sad)
Ostati u onoj religiji u kojoj je čovjek rođen po meni je dobro.
Duhovni velikani, i oni malo manje velikani, a više duhovni, s raznih krajeva svijeta, to svjedoče.
Rođena sam u okviru ove zajednice, proučila sam i neke druge, u nekima sam našla nešto bolje, nešto gore, u većini upravo ono što me smeta i ovdje, podcjenjivanje drugih i veličanje sebe, pa ne vidim smisla u učlanjivanju i iščlanjivanju već u proučavanju onoga dobroga što se može naći u onoj koju ti je sudbina namijenila. A može se naći u izobilju.
No, to je moj put.
Kad netko prokljuvi da mu neka druga religija više odgovara, da u njoj nalazi više smisla, smatram ispravnim da po njoj živi.
U konačnici je to jedino i bitno. Djelovanje ljubavi i dobra, to se može naći svugdje.

[Cubana]

Rođena sam u okviru ove zajednice, proučila sam i neke druge, u nekima sam našla nešto bolje, nešto gore, u većini upravo ono što me smeta i ovdje, podcjenjivanje drugih i veličanje sebe, pa ne vidim smisla u učlanjivanju i iščlanjivanju već u proučavanju onoga dobroga što se može naći u onoj koju ti je sudbina namijenila. A može se naći u izobilju.
No, to je moj put.
Kad netko prokljuvi da mu neka druga religija više odgovara, da u njoj nalazi više smisla, smatram ispravnim da po njoj živi.
U konačnici je to jedino i bitno. Djelovanje ljubavi i dobra, to se može naći svugdje.

Mislim da se nalazim tu negdje.
Lijepo napisano.

Edit: tvoj ep je osoban i lako citljiv, volim te čitati.