Citiraj ronin prvotno napisa Vidi poruku
Židovi su vjerovali u život poslije života -u uskrsnuće tijela,no njihova je teologija s vremenom u tom smislu prilično evoluirala.

što se tiče vjerovanja u grijeh naslijeđa,ono ima korijen u judaističkom vjerovanju u ispaštanje zbog grijeha još za života-dakle,bolest,nesreća,smrt

još proroci Jeremija,Ezekiel i Izaija ističu misao o izvjesnosti suda Božjega nad pojedincima poslije smrti i nad svima na kraju povijesti.

najviše motiva o nastavku života poslije smrti nalazi se u SZ u psalmima,a najveće bogatstvo nalazimo i u apokrifima

misao o zagrobnom životu izrazito je počela okupirati Židove nakon izlaska iz babilonskog sužanjstva kada su se izjalovile velike nade koje su i polagali u perzijskoga kralja Kira, koji je srušio Babiloniju. Budući da se ovdje na zemlji nisu ostvarila Božja obećanja i ljudska nadanja, posužanjski proroci propovijedaju da će se ostvariti u budućem svijetu, koji će uspostaviti Mesija, i u budućem vječnom životu s Bogom.
Ovo boldano...to je i u našoj vjeri.Prema KKC-u postoje vremenite i vječne kazne za grijehe. Sakramentom ispovijedi dobivamo oprost za vječnost, međutim vremenite kazne, ispaštanje za grijeh za ovozemaljskog života – ostaju.

Nešto sasvim drugo je istočni grijeh; s posljedicama istočnog grijeha se rađamo; krštenjem se one brišu.

Ovo naprijed navedeno su postavke RKC i oko toga nemam dilema.

Treća stvar je ono što sam pitala – posljedice grijeha predaka. Mislim na onaj dio Biblije gdje se Jahve obraća riječima – ja sam ljubomoran Bog i kažnjavam grijehe otaca na djeci do trećeg i četvrtog koljena. Ili – tamo gdje očevi jedu kiselo grožđe, djeci do sedam pokoljenja će trnuti zubi.

RKC smatra da dolaskom Isusa Krista dolazi i otkupljenje grijeha i da više ne ispaštamo posljedice grijeha predaka. RKC smatra da postoji samo osobna odgovornost za grijeh. Slažem se sa ovim stavom svoje Crkve. Ali ipak me golicaju neke stvari. Kako npr. kad se vrše najteži grijesi protiv Stvoritelja – ubojstva, pobačaji, krađe kojima se uništavaju ljudske sudbine, poticanje na ratove i masovna ubojstva itd.itd – a da se počinitelji nikada ne pokaju i ne obrate???

U ovom svemu treba razlikovati posljedice života u grijehu zbog stečenih navika ponašanja -mislim da je Ifigenija o tome govorila (djeca alkoholičara će s vrlo visokom vjerojatnošću postati alkoholičari, djeca agresivnih roditelja agresivci, djeca promiskuitetnih roditelja će biti isto takva) od snošenja kazni za grijehe koje su počinili naši preci a da se nisu za njih pokajali.

Davno je na jednom zdravstvenom portalu objavljena vijest da znanstvenici istražuju gen sudbine. Tako su ga nazvali a radi se o tome da su uočili da se osim nasljednih bolesti koje se pojavljuju u nekim obiteljima (sklonost tumorima, srčanim udarima i sl.) u nekim pak obiteljima iz generacije u generaciju pojavljuju saobraćajne i druge nezgode…pa su htjeli poput gena raka, izolirati gen sudbine!!! Ipak, nisam htjela previše o tome čitati i promišljati…zaustavio me onaj dio Evanđelja po Luki gdje Isus govori učenicima za onu osamnaestoricu na koju se srušila kula – "nemojte pomisliti da je to zbog grijeha njihovih. Radije mislite na to što ste sve vi svojim grijesima zaslužili…"

Tema me golica i voljela bih čuti vaša razmišljanja, ali ne bih htjela istražujući problem upasti u grijeh osude drugih jer niti sama, kao ljudsko biće, nisam i ne mogu biti savršena.