Tako i kod nas. Nekada budem i umorna pa mislim, sad ću započeti molitvu, a misli negdje..., a onda moja bebuška krene rukicom na čelo, krene se krstiti.
I kada mislim da me uopće ne sluša, izvadi siku iz ustiju pa ponovi neku riječ za mnom.
I mi se zahvaljujemo na tome što nam se svaki dan događa. Skoro pa identično Neninoj molitivi.
Eh, jedva čekam fore poput tatinih čarapa i sl
Baš sam prošli tjedan bila nikakva, fizički umorna (počeli su poslovi u bašči), navečer bi se samo prekrižili, nešto bi malo molili pa bi zajedno zaspale (kasnije bih se probudila pa nastavila s kućanskim poslovima ili sjedenjem za kompom) i točno sam osjetila kako sam preko dana živčana, nemam strpljanja ni s djetetom ni s MM. Stalno sam se izderavala, baš mi je bilo teško. I onda sam shvatila da je baterija prazna, da neće to strpljenje i razumijevanje doći samo od sebe koliko god se mi voljeli, pazili, mazili... I evo, opet smo si svi dobri. Hvala Bogu
![]()
Ma meni se ćini da zapravo svi žele interperetirati Boga kako ima paše.
I meni je draže da je Bog neki mlaki tip koji čeka da ga pronađem a onda kad se ja odlučim vjerovat presretan je i oprosti mi sve što sam napravila jer sam dobra u srcu i naravno dobijam ticket to paradise a u toj cjeloj priči pakla nema. Ali ja to tako ne gledam. U mojoj glavi Bog je netko apsolutno pravedan, tko zahtjeva poslušnost i to da život proživimo na slavu njegovu - za to su nam dana jasna uputstva u Bibliji. On ne čeka da ga pronađemo, on sam bira - dakle ja apsolutno ne vjeujem u onaj dio slobodne volje gdje mi odlučujemo vjerovati - vjera je od Boga i on nam je daje, bez njega mi sami i sva naša djela ne vrijede ni pišljiva boba i nisu spasonosna.
I te tvrdnje da se Bog promjenio meni ne stoje - jer gnjev Božji i dalje postoji - po kojoj logici vi mislite da to ne postoji? Koliko milijona ljudi dnevno umire i proživljava svakakve strahote? Mislite da je dovoljno bit "dobar" i nikog ne ubiti, ja mislim da nije, i mislim da svkai put kad nam se događa nešto za što ne razumijemo "zašto smo to zaslužili" trebamo se dobro zamisliti jer to je Božja volja. Pogledajte apostole, svi osim jednog ubijeni su nasilnom smrču.
Ono što nam je Isus obečao kao njegovoj crkvi je progonstvo a ne zlatne dvore...
Pomi ja nisam rekla da su zakoni SZ-a oni po kojima danas moramo živjeti, jer oni su otkupljeni u Kristu i zato imamo NZ i nove zakone. Nismo Židovi. Ali povjesno SZ i dalje stoji.
Nisam Bila u Sigetu-svi odustali pa sam odlučila učiti za danjašni ispit...ali nekad davno sam išla na takve seminare a i Zvjezdan i Ivančič su na svojim seminarima znali prakticirati u pojedinim segmentima ozdravljenje od "grijeha otaca", ali čini mi se da to više ne rade...........iskreno meni je to često kontradiktorno i često nerazumljivo...ne stignem sad objašnjavati zašto..ali u smislu:zašto bi ja "okajavala" nečije grijehe...Bog je i mom predku oprostio ako se ovaj kajao...imama slobodnu volju i za svoje grijeh sam sam odgovoran.....tako da mi to nije nikako jasno....mada nemam ništa protiv molitve za to, jer u tome možda nešto ima-ali ako ima onda neka mi Bog oprosti, to me jako ljuti jer mislim da nije "fer".
Što više razmišljam o Bibliji na ovaj logički i teološki način koj vi "predlažete" dođe mi da je "bacim"...jer ispata da su to osbni doživljaji pojedinih ljudi koje su mnogo stoljeća poslije Crkveni ljudi koji nisu poznavali Isusa odabrali pod njihovim procjenom-"ovo valja-ovo nam ne ide u prilog" (a to je upravo ono o čemu mi ovdje na ovoj temi raspravljamo cijelo vrijeme-naša osobna stajališta u vezi vjere i KC, i naši osobni doživljaji Boga i vjere same po sebi, neovisno o religiji ili ateizmu-što znači da bi i "mi" pod nekim uvjetom mogli napisati "novu Bibliju" -kad to ne bi bilo za nas vjernike Bogohuljenje)..ispada da bi onda Isusu stvarno mogao samo biti "obični produhovljeni čovjek", koji se toliko poistovjetio s Bogom (ili je bio neki šizofrenik i filozof etičar)- "da je zabrijao" da je njegov Sin, te su ga Židovi razapeli jer je Bogohulio i zavodio narod na "grijeh" poganstvo......
mislim ja kad tako razmišljam gubim vjeru- (a to se često dogodi kada mi se u Biblije ne svidi nešto ili ne ide mi u prilog poput nekih Božijih zapovjedi)...mislim da ipak više volim puno moliti, jer tako uvjetno "osjetim" Boga i vidim ga u svome životu na djelu-mogu reći da se moja vjera bazira upravo na tome; Osobnom iskustvu Boga.
Prije će te vjeru izgubiti nego je spoznati...............Osobno iskustvo Boga je temelj moje vjere, a ne teologija (zato je i nisam htjela studirat)...ona je ona koja me tjera da dvojim i sumnjam.
Ali vjeruješ li ti da je Jahve, onaj koji se zapravo utjelovio u Isusu, bio sretan zbog pokolja djece u Jerihonu i Aju?
Ispada da tjeram mak na konac, ali ja po tom detalju najviše vidim da bar taj dio SZa ne možemo gledati nikako drugačije nego kao sjećanje Židova na svoje pretke - čak niti kao povijesnu istinu, jer i u mojoj Bibliji, koju su valjda uređivali ljudi od vjere, piše da grad Aj nisu mogli razoriti Izraelci koji su na to područje došli kasnije, vjerojatnije je da su oni tamo vidjeli velebne ruševine toga grada i malo okitili svoju povijest.
A ako to nije potpuno točno, onda zbilja ne mora biti ni Postanak. Pa zar nije bolje koncentrirati se na Isusove poruke, koje imaju smisla, nego gubiti vrijeme na dokazivanje kako je svijet nastao u 7 dana? Zašto je uopće bitno za jednog vjernika koliko je trajalo stvaranje svijeta? Ako misliš da je to dokaz da je Bog svemoćan, ja mislim da je sasvim dovoljno vjerovati kako je cijeli svijet njegovo djelo - i to je dovoljno veličnastveno. Zašto bi trošila vrijeme na dokazivanje da su svi paleontolozi sanjali kosture dinosaura? I da je sve baš tako kako piše u Bibliji? Ti imaš pravo u to vjerovati, ali moje osobno mišljenje je, ako postoji Raj, put onamo neću si osigurati ako vjerujem u baš svaki redak koji tamo piše, već ako živim svoj život najispravnije što mogu.
Budući da se ni time ne mogu pohvaliti, radije se koncentriram da se usavršim u tom pravcu, izučavanje Biblije mi pri tom neće pomoći (da ne bi mislila da to radim svaki dan...čitam je tu i tamo, ali također volim čitati i o drugim religijama, a gradivo o Tamari i Jerihonu morala sam prvo malo ponoviti - ne smatram se ekspertom)
Mogu ja ponekad malo konzultirati i svete spise drevnih naroda, ali život nas zapravo najbolje uči - ako smo spremni učiti.
rekla sam da me neće biti, osim na kratko
pa evo ovo je kratko
takoe
mi došli da se odgojimo u duhu vjere a dobijemo takve O.O smajliće![]()
Za mene je sve od toga moguće. Da li bogohulim ako tako mislim?
Evo moje vjere: vjerujem da je smisao života činiti dobro bez da se traži išta zauzvrat. Pa ni mjesto u Raju. Postoji li Bog, njemu prepuštam da sudi o tome jesu li mu moja djela ugodna, ako uopće želi o tome misliti.
Sve ostalo je potpuno vam mojeg intelektualnog dosega, i ako mogu huliti boga, to ću činiti misleći da ga mogu razumjeti.
sad vidim da je ivana dobila ban...![]()
Posljednje uređivanje od mujica : 31.03.2011. at 13:31
Iz ovog dijela tvog teksta ispada da ljudi proživljavaju strahote i apostoli su stradavali jer je Bog gnjevan na te jadne ljude koji stradavaju (među kojima ima i dobrih ljudi i djece)i bio je gnjevan an apostole.
Po tome, svih 100 000 ljudi svih dobi i svih vjeroispovijesti i raznih dobrota koji su poginuli u tsunamiju u Indoneziji su stradali zbog Božjeg gnjeva? Kako može dijete od mjesec dana naljutiti Boga?
I svih 6000 japanaca, pa čak i oni najmlađi su stradali jer su naljutili Boga?
Ovaj izdvojeni dio tvog teksta mogu razumjeti.....
.... ali !!! zlo koje nam se dešava mogu razumijeti kao Božju volju kojom nas stavlja na kušnju pod kojom ćemo ili izgubiti vjeru ili ju dokazati (iskreno, svaki dan molim da izbjegnem takvu kušnju), ali baš nikako ne mogu shvatiti zlo koje nam se dešava kao izraz božjeg gnjeva.svkai put kad nam se događa nešto za što ne razumijemo "zašto smo to zaslužili" trebamo se dobro zamisliti jer to je Božja volja
Jer da je izraz gnjeva, ne bi pogađalo i nevine.
Pa meni je isto to jako teško prihvatiti Mujice, ali u Bibliji stoji da djeca nisu nevina, koliko god nama to teško prihvatiti. Nešto je gnjev Božji, nešto je kazna iz ljubavi.
A "neodabrani" svejedno imaju zakone Božje po kojima mogu živjeti, i truditi se i moliti Boga - jer zapravo nitko od nas ne zna zasigurno da neće biti spašen. Jer "neodabranima" nije Bog dao grijeh, nego im nije dao milost, al oni svejedno ne moraju prigrliti grijeh. Bog će se smilovat onom kome će se smilovat, al svima nam je naređeno da se pokajemo i držimo zakone.
Evo ih par (iako mrzim citirati)
Ivan 3:6
Ono što je rođeno od tijela, tijelo je; a što je rođeno od Duha, duh je. Ivan 3:7
Ne čudi se, što ti rekoh: "Morate se ponovo roditi.
Psa 51:5
Jer gle, rođen sam u grijehu, u krivnji me je već začela mati moja. Psa 58:3
Već od krila materina zastranjuju bezbožnici, već od utrobe materine tumaraju lašci.
Gen 8:21
Kad omirisa Gospod miris ugodni, reče u sebi: "Nikada više neću prokleti zemlje zbog ljudi; i makar je mišljenje srca čovječjega zlo od njegove mladosti, neću ipak više uništiti sva živa bića, kao što učinih.
I btw. Bibilija se sastoji od Starog i Novog Zavjeta, to je cjelina, i čita se cijela, ne razumijem zašto je Stari manje legitiman od Novog?
Koliko znam, sakramentom krštenja dijete postaje kršćanin, dijete Božje te biva oslobođeno od istočnog grijeha.
Sakramentom krštenja u RKC dijete postaje Katolikom. Kod nekih drugih Krščana tog krštenja male djece nema.
A tu se opet dotičemo činjenice da su u RKC djeca spašena tek nakon tog obreda koji opet vrše ljudi, dakle dijete je zavisno od ljudi da bi bilo spašeno - kod nekih drugih Krščana je uvjerenje drugačije, a to je da dijete može biti spašeno samo Božjom voljom, i bio ti kršten ili ne kršten to te u nikojem smislu ne spašava, dok pak i nekršteni imaju šansu jer taj čin ne uvjetuje spasenje.
jeste čuli za ovo? http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/ove...rscanstva.html
baš me zanima o čemu se zapravo radi i što ćemo novoga saznati iz ovoga![]()
roza vidi ovu raspravu (ako te zanima)
http://www.duhovnaizgradnja.com/foru....php?f=6&t=116
http://www.index.hr/forum/default.as...f=8&idt=100984
te ove stranice:
http://adventisti.info/?itemid=162
http://www.gotquestions.org/Bosanski/Bog-drugaciji.html
https://sites.google.com/site/izvori...jev-i-krscanin
razlika katoličke i protestantske biblije:
http://catholic.blog.hr/2008/10/1625...e-biblije.html
ja surfam, jer ne znam. dakle:
Sakrament krštenja nastao je zbog izričitog Kristovog zahtjeva gdje on kaže: „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio“ (Mt 28,18-19). Sakramentom krštenja dobivamo sljedeće milosti: postajemo kršćani, postajemo djeca Božja, tebivamo oslobođeni od istočnog grijeha.
http://www.ivanjareka.zupa.hr/sakramenti/krstenje/
http://www.raskrizje.com/index.php?o...ije&Itemid=143
Običaj krstiti malu djecu drevna je predaja Crkve. Već od ranih početaka Katolička Crkva postoje dokazi da su se krštavala i djeca i to obično prigodom pokrštavanja cijele obitelji. Izričito je posvjedočena od drugog stoljeća. Ipak je vjerojatno da su se već od početka apostolskog “propovijedanja“, kada bi cijeli “domovi“ primali krštenje, pritom krštavala i djeca. Međutim, kasnije se počelo postavljati pitanje o smislu krštavanja djece. Naime, krštenje je svjestan, hotimičan čin, odluka koja podrazumijeva vjeru i nakanu da se živi kršćanski. A sve to, dakako, ne može se zahtijevati od netom rođene ili sasvim malene djece. Pa kako onda dijete može prihvatiti da bude kršćanin? Takva i slična pitanja počela su se odnedavna sve glasnije postavljati i u samoj Katoličkoj Crkvi u naše doba, a neki su čak zaključili kako djecu treba pustiti da odrastu i da onda sami odluče žele li biti kršćani.
U čemu je stvarni problem?
U tome što krštenje podrazumijeva vjeru i osobno opredjeljenje, ali ipak nije plod vlastite vjere il nagrada za nju. Božje sinovstvo je čisti Božje dar i zato ni kod odrasle osobe ne može biti posljedica osobne vjere niti učinak neke vlastite zasluge.
Stoga kršćanska tradicija smatra kako to sinovstvo ne treba uskraćivati djetetu makar ono ne bilo sposobno u samome trenutku krštenja osobno prihvatiti taj dar niti dati dokaz svoje osobne vjere.
“Budući da se djeca rađaju s ljudskom naravi palom i okaljanom istočnim grijehom, to su i oni potrebni novoga rođenja u krštenju da budu oslobođeni vlasti tame i preneseni u Kraljevstvo slobode sinova Božjih, kamo su pozvani svi ljudi. Milost spasenja kao čist dar posve se osobito očituje u krštenju djece. Prema tome Crkva i roditelji lišili bi dijete neprocjenjive milosti da postane dijete Božje kada mu ne bi podijelili krštenje nedugo poslije rođenja.“ (KKC 1250)
Koji je plod krštenja?
Plod krštenja je otpuštanje istočnog grijeha i svih osobnih grijeha (ako se krsti odrasla osoba). U istom trenutku postajemo djeca Božja.
Posljednje uređivanje od Pinky : 31.03.2011. at 16:06
Samo znam da ne mogu pomiriti "...od utrobe materine tumaraju lašci" iz knjige Postanka i Kristovo "Pustite djecu k meni, jer njihovo je Kraljevstvo Božje".
A ovo što kaže Ivan u 3:7 - "Morate se ponovno roditi" - pretpostavljam da misli upravo na krštenje?
Do ponovnog rođenja svi smo grešni - dakle i mala djeca a ponovno rođenje je istinsko pokajanje dano od Boga a ne krštenje. U Bibiliji nigdje ne stoji da je krštenje otpuštanje grijeha i da donosi spasenje. To spasenje i otpuštanje od grijeha donosi pokajanje koje smo dobili Božjom milošću. Jer da je krštenje ono što nas otpušta onda bi svi bili sveci - ljudska djela ne otpuštaju grijehe. Bez istinskog pokajanja nema spasenja i niti jedna ceremonija na ovom svijetu to ne može promjeniti.
roza, kako onda ovo tumačiš:
Koji je plod krštenja?
Plod krštenja je otpuštanje istočnog grijeha i svih osobnih grijeha (ako se krsti odrasla osoba). U istom trenutku postajemo djeca Božja.
http://www.donjadubrava.com/zupa/krstenje.html
Posljednje uređivanje od Pinky : 31.03.2011. at 16:44
Još da se nadovežem na ovo “Let the little children come to me, and do not hinder them, for the kingdom of God belongs to such as these."
On govori o onima koji su poput djece, jer Isus od nas očekuje da budemo poslušni poput poslušne djece i prihvaćamo vjeru iskreno kao što je djeca prihvačaju, i od nas takvih je satkano kraljevstvo nebesko.
Ne prolazi mi ovo tumačenje. U Zagrebu imaš Župu svetog Mateja apostola i evanđeliste, kao i Župu svetog Ivana, apostola i evanđeliste. To je za mene dovoljan dokaz da su kompetentni ljudi zaključili da su Ivan i Matej apostoli i evanđelisti. (Marko i Luka su Pavlovi učenici.) Ne bih sumnjala u te postavke jer nisam niti povjesničar, niti teolog i nemam kompetencije donositi neke druge zaključke.
Ovo boldano...to je i u našoj vjeri.Prema KKC-u postoje vremenite i vječne kazne za grijehe. Sakramentom ispovijedi dobivamo oprost za vječnost, međutim vremenite kazne, ispaštanje za grijeh za ovozemaljskog života – ostaju.
Nešto sasvim drugo je istočni grijeh; s posljedicama istočnog grijeha se rađamo; krštenjem se one brišu.
Ovo naprijed navedeno su postavke RKC i oko toga nemam dilema.
Treća stvar je ono što sam pitala – posljedice grijeha predaka. Mislim na onaj dio Biblije gdje se Jahve obraća riječima – ja sam ljubomoran Bog i kažnjavam grijehe otaca na djeci do trećeg i četvrtog koljena. Ili – tamo gdje očevi jedu kiselo grožđe, djeci do sedam pokoljenja će trnuti zubi.
RKC smatra da dolaskom Isusa Krista dolazi i otkupljenje grijeha i da više ne ispaštamo posljedice grijeha predaka. RKC smatra da postoji samo osobna odgovornost za grijeh. Slažem se sa ovim stavom svoje Crkve. Ali ipak me golicaju neke stvari. Kako npr. kad se vrše najteži grijesi protiv Stvoritelja – ubojstva, pobačaji, krađe kojima se uništavaju ljudske sudbine, poticanje na ratove i masovna ubojstva itd.itd – a da se počinitelji nikada ne pokaju i ne obrate???
U ovom svemu treba razlikovati posljedice života u grijehu zbog stečenih navika ponašanja -mislim da je Ifigenija o tome govorila (djeca alkoholičara će s vrlo visokom vjerojatnošću postati alkoholičari, djeca agresivnih roditelja agresivci, djeca promiskuitetnih roditelja će biti isto takva) od snošenja kazni za grijehe koje su počinili naši preci a da se nisu za njih pokajali.
Davno je na jednom zdravstvenom portalu objavljena vijest da znanstvenici istražuju gen sudbine. Tako su ga nazvali a radi se o tome da su uočili da se osim nasljednih bolesti koje se pojavljuju u nekim obiteljima (sklonost tumorima, srčanim udarima i sl.) u nekim pak obiteljima iz generacije u generaciju pojavljuju saobraćajne i druge nezgode…pa su htjeli poput gena raka, izolirati gen sudbine!!! Ipak, nisam htjela previše o tome čitati i promišljati…zaustavio me onaj dio Evanđelja po Luki gdje Isus govori učenicima za onu osamnaestoricu na koju se srušila kula – "nemojte pomisliti da je to zbog grijeha njihovih. Radije mislite na to što ste sve vi svojim grijesima zaslužili…"
Tema me golica i voljela bih čuti vaša razmišljanja, ali ne bih htjela istražujući problem upasti u grijeh osude drugih jer niti sama, kao ljudsko biće, nisam i ne mogu biti savršena.
uzmi bilo koju Bibliju koju imaš u kući,za to ne moraš biti posebno kompetentna.prije Novog zavjeta svako bolje izdanje Biblije ima stručan svojevrsni predgovor,koji pišu naši najistaknutiji teolozi.
tamo ti piše točno ovo što sam ja napisala o svakom evanđelistu,pojedinačno(moja je Biblija Jeruzalemska Biblija s velikim kometarom u izdanju Kršćanske sadašnjosti
(komentar i prijevod Novog Zavjeta:fra Bon(kršitelj koda)ura Duda).jel prolazi ako to on kaže?
podrazumijeva se po vašem baptističkom nahođenju,i to mi je skroz u redu,i ima mi smisla
kao što definitivno ima smisla krštenje male djece.ona se tim činom primaju u okrilje vjere kojoj pripadaju roditelji,koji se tim činom,kao djeteovi skrbnici obvezuju da će odgajti dijete u vjeri
kako se sve naslanja na judaističku tradiciju,kod kršćana je krštenje zamijenilo obrezivanje tjedan dana stare židovske djece.vrlo sličan obred "inicijacije".
Biblija u izdanju Kršćanske sadašnjosti kaže: "Prema zajamčenoj predaji kojoj korijeni sežu u 1. st., pisac prvog Evanđelja jest Matej. Po zanimanju je bio carinik, a imao je dva imena....itd.
Carinik Matej, koji je susrevši Isusa u nekoliko trenutaka ostavio život u grijehu i postao Isusov učenik.
Za Ivanovo Evanđelje je bilo dileme, ali je Crkva stava da se radi o Ivanu apostolu, najdražem Isusovom učeniku, onom koji je uz Isusa bio kada je umirao na križu i kojem je Isus ostavio svoju Majku i po kojem je moj Ivan dobio ime.
no da,ovo za Mateja što kaže fra Duda je otprilike isto,no malo prošireno...da to evanđelje ima dva dijela...jedan stariji čiji je autor aramejski Matej(to je dakle apostol) i novije,dopunjeno i uređeno čiji je autor grčki Matej