Židovi su vjerovali u život poslije života -u uskrsnuće tijela,no njihova je teologija s vremenom u tom smislu prilično evoluirala.
što se tiče vjerovanja u grijeh naslijeđa,ono ima korijen u judaističkom vjerovanju u ispaštanje zbog grijeha još za života-dakle,bolest,nesreća,smrt
još proroci Jeremija,Ezekiel i Izaija ističu misao o izvjesnosti suda Božjega nad pojedincima poslije smrti i nad svima na kraju povijesti.
najviše motiva o nastavku života poslije smrti nalazi se u SZ u psalmima,a najveće bogatstvo nalazimo i u apokrifima
misao o zagrobnom životu izrazito je počela okupirati Židove nakon izlaska iz babilonskog sužanjstva kada su se izjalovile velike nade koje su i polagali u perzijskoga kralja Kira, koji je srušio Babiloniju. Budući da se ovdje na zemlji nisu ostvarila Božja obećanja i ljudska nadanja, posužanjski proroci propovijedaju da će se ostvariti u budućem svijetu, koji će uspostaviti Mesija, i u budućem vječnom životu s Bogom.