isvetica prvotno napisa
- zašto slaviš Božić, zašto pengaš jaja, što si krstila djete ...A kad sam za malu rekla, ne izjašnjava se, uzela je za ruku i rekla, ti si moja mala katolkinja, idem te ja učiti očenaš. Otada su u sobi i zajedno mole. Dotad je nije učila ni molitve ni ničega... O da vratila se samo uzeti čokoladu uz napomenu: a ovoj agnostkinji ništa.
osim neugode po mene i popisivačicu, drugih problema nije bilo.eto ti sad prave prilike da joj češće uvališ malu i odmoriš se ko čovjek, uz put samo napomeni - gle, baka, još je malo katolički odgoji, znaš da ja to ne znam!
A glede uleta visnje08 na onaj topic, ja sam nad svakim njezinim postom imala ovo, dvojeći je li trol ili istinski ne kuži ništa pod milim bogom i s iznimnim uspjehom sramoti sve katolike ove zemlje (usuđujem se reći -i svijeta
), uključujući i one, koje je, ni krive ni dužne (puntica npr., dorothea) s takvom lakoćom optužila da nemaju pojma što znači biti katolik.
Htjela sam se sad osvrnuti na ono što se ranije pisalo (ifi, sika), o tome kako objasniti patnje i stradanja nedužnih i prirodne katastrofe.
Najviše mi se svidjelo kad je netko (zaboravim koji svećenik, iz čije knjige, mislim da je čak knjiga nekog rabina "Zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima")rekao da treba samo suosjećati, s tužnima plakati i ni ne pokušavati uzvišenim, pa ni religijskim pojašnjenjima tada ikome opravdavati nešto što nikakva smisla nema (teška bolest djeteta i smrt npr).
Tek kad najveća tuga prođe može se pokušati pronaći, ako ne smisao, a onda barem snaga i poticaj da se ne potone, da iz toga izađe bolji čovjek, i bolji ljudi (svi koji su suosjećli i pomagali, događa se to i na ovom forumu kad se ljudi skupe zajedno radi nekog bolesnog).
Ono što mi osobno pomaže u shvaćanju kako je teško prihvatiti patnju, da se ne sramim što molim da me mimoiđe neka muka i zlo,
je to što je i sam Isus molio Oca prije svoje muke i smrti da
- ako može, da ga mimoiđe ta muka i taj križ,
ali neka ipak bude volja Oca.
Dakle i Isus, on koji je Božji sin, koji je znao unaprijed smisao svega toga (a mi ne znamo) ipak se znojio krvavim znojem, od straha, bojao se osude, poniženja i smrti u mukama, predao se volji Oca, ali je ipak molio, ako može to neki drugačiji način, ako ga može mimoići....
Utješna mi je ta slika Isusa i ta njegova molitva,
zbog svih nas
koji bismo, bez obzira na vjeru,
prihvaćanje sudbine i volje Božje,
voljeli život proživjeti u dobru, miru i zdravlju,
nitko se baš na prvu dragovoljno ne predaje patnji.
A kad ne ide, molimo bar za snagu da to proživimo što je moguće bolje,
i mnogi baš tu snagu dobiju.
E, ove elementarne nepogode najdraže mi je približiti sebi kroz usporedbu
našega planeta s ljudskim organizmom u koji unosimo smeće, hranom, pićem, zrakom, mislima, grijesima svih vrsta i dezena, samo smo smeće utrpavali, utrpavali
i onda krenu otkazivati organi, sad jedan, sad drugi...
strada jetra, pa se razbole bubrezi,
svejedno je gdje se na zemaljskoj kugli događa zlo,
sve smo to zajedno proizveli, svi mi...
 |
|||
