odgoj u duhu vjere 5

[SikaPika]

Ifi, Nena, opet sjajni postovi! Stvarno ste nadahnuće.
Slažem se s vama. I kad Ifi priča o tome kako su ljudi udaljeni od Boga, prirode, sebe samih (o istom zapravo piše i Nena, a o tome sam nešto i sama nedavno čitala - kad netko kaže, gdje je Bog da spasi narod - e, kad bi taj narod pustio Boga sebi, ali ne, odbacuju ga (tu sad ne mislim na vjernike, nevjernike), sve je važnije od Boga, novac, informacije, materijalno) i kad Nena kaže da ne treba čovjeku objašnjavati kako i zašto se nešto dogodilo.
Baš sam se sad sjetila svoje bebuške. Danas se vraćamo iz bašče i penje se ona na stubište, sva važna i ja govorim, nemoj, udarit ćeš se. I onda je ipak pustim, reko' dok ide, ide. Naravo, rukica se okliznula i bradicom o rub stepenice. Kako je plakala. Odmah sam ju privinula i nije mi ni u trenutku palo na pamet reći joj: vidiš kako si se udarila, a mama je rekla nemoj... Smatram da je to apsolutno nepotrebno u takvim situacijama. Zagrliš, pomaziš, poljubiš, pokažeš da si tu, a ona će i sama shvatiti zašto se to dogodilo.

Meni je mama umrla kada sam imala dvanaest godina. Iako nisam živjela s njom, strašno sam patila. Pa ja sam kriva, pa ona je kriva, pa tata je kriv, pa teta je kriva. Koliko je vremena moralo proći da si posložim neke stvari (a onda su se prije dvije godine probudili neki drugi demoni koji me i dalje proganjaju) da shvatim da je sve to moralo tako biti. Naravno,, uvijek će mi biti žao što nije upoznala moje dijete, mene kao odraslu, ali znam da je uz nas sve dok o njoj mislimo, pričamo, volimo ju.

Isvetice, baš si me nasmijala!

Eh da, pakao. Neki dan MM bio na seminaru kojega je organizirala škola, a tema je bila kako hagioterapijom poboljšati odnose nastavnik - učitelj. Da se razumijemo, MM je ateist i ne voli, kako on kaže, te mambo džambo new age fore, no ovime se oduševio. Onda mi je prepričao što je ustvari đavo - diabolo - nešto što udvostručuje, raspršuje - dakle, kada nemamo unutarnji mir, kada su naše misli raspršene, onda su i djela i odnosi takvi, baš onako kako Ifi opisuje.
SAd sam ovo sve nabacala, ali valjda kužite što sam htjela reći.
A pakao nakon smrti? Pa ne znam, za moj pojam duša živi vječno, a ako nije ničime opterećena, ako je mirna, onda je u stanju raja, a ako ju nešto muči, onda je nemirna, u paklu.
E sad, što s onima koji počine grijeh, a nisu ga svjesni pa se niti ne kaju? Ne znam. Zapravo, uopće se ne želim opterećivati drugima. Kad se molim, molim se za sve ljude. Pa valjda će netko od njih barem malo biti bliže raju.