Tako je i kod nas bilo. Ali nama se sad dogodila velika turbulencija i moralo smo prekinuti sve dodatne aktivnosti. Znam da zvuči glupo, ali ja se malo, malo rasplačem zbog toga. super im je išlo, preporodili su se s odličnim trenerom. I trener je bio baš tužan. Tješim se da ćemo na jesen možda naći prostor u novoj konstrukciji i naći nešto slično, ali dostupnije, bez auta i s manje ulaganja i financ i vremenskog, a da opet bude nešto bitno. Ali i tu imam dilemu u kojoj mi samo vi možete pomoći. U PCM su jako nalgasili da sineku treba poticaja, ali i da mu jako treba mir, vrijeme za sebe, za gruntanje. E sad,kako sam ja počela raditi oni su u boravku od do. Kad dođu curka još klepeće i živahna je zadovoljna, kako su u PCM rekli njoj odgovara puno druženja i tu nalazi izadovoljstvo i dio poticaja, a sinek je baš umoran, zasićen,a opet nekak prazan- ne znam... I sad ne znam kako da izbalansiram te vanškolske obaveze i tu njegovu potrebu za samovanjem. Za sad je i klavir na pauzi, sport otkazan.Ne znam,treba mi vaš savjet. Osjećam se krivo što sam toliko jadna- mnoga djeca nemaju ni za osnovne potrebe, a ja kukam jer sam morala otkazati individualni sport i klavir, ali vi ovdje, na ovoj temi, znate o čemu pričam.