ma naravno, ali nije ona uvijek takava i ne reagira uvijek na razgovor- no ne bi o tome jer bi onda otvorila temu o zahtjevnoj djeci
naravno da sebe uvijek vidim kao krivca i kad reagiram ili ne reagiram na njezino ponašanje- uvijek se osjećam krivom a to vjerujem kod nje stvara nesigurnost
znam kad ja nemam volje ni živica pa loše odreagiram, a znam kad je stvarno ona razlog tome-svjesna sam te činjenice uvijek

npr. danas mi je lagala-ćesto i ako jako suosječajna i ako je često trpila fizičko zlostavljanje u vrtiću-počela je udarati nogama slabije od sebe, otimati igračke i ne želi s njikim ništa djeliti- a ja ne želim da takve osobine razvija (ok jedinica je ali sve ima svoje granice)
ali uzmimo da je to faza (a ja opet pokušavam sebe svladati jer nije djete krivo što ja laž ne podnosim)
-drugo ne dopupušta nikome da bude u centru pažnje osim nje
-ne dozvoljavami razgovarati s mužom, prijateljima koje slučajno sretnemo na cesti
- ne dozvoljava mi razgovarati na telefeno
-zanči ako ona u tom trenutki nije zaokupljena igrom ili crtićem, MM i ja apsolutno ne smijemo ništa drugo raditi nego "Gledati" u nju-mislila sam igrati,pričati-dok ona to izričito odbija ako nju nešto drugo zanima
-ona želi da se ja s njom igram ali da za 5 min. kad je gledan ima ručak, a kao ga ja paraleno pripremam dok se igramo ili mi nekad ona pomaže onda opet ispada da ona je ta koja je zanemarena koja imap nije u centru pažnje 100%
-ako se MM i ja s njom igramo i ako slučajno započnemo neku temu jer nemamo kad drugo, ona opet ne osjeća 100% pažnju
- moja je krivica da dok sam s njom često moram raditi i nešto druga-ali kako drugačije da sve napravim jer je ona i na WC-u samnom-onda joj stavim crtić- i to me boli- ali u tih pola sata, ja skuham, očistim, napišem što imam a ona se ne osjeća zanemareno-pa se onda zajedno igramo
-nema strpljenja ni sekundu sve joj mora biti odmah
-s druge strane , jako je dobara, nježno se igra-ali ljubomorna ako ja pokažem interes za to isto djete što me stvarno već nervira jer ima 4,5g

uglavnom htjela sam reći blago inima koji imaju bake, moja susjeda je rodila prije mjesec dana a stariju malu je poslala skroz do 9mj a možda i duže, baki u drugi grad, mala je već navikla jer ju oni svako malo zbog smjena na poslu kad vrtić ne radi, moraju slat jer u ZG nemaju nikog da im je pričuva- i tako mala i po 6mj. provede kod bake.
Ja se znam našalit, lako je tako imati djecu kad ih drugi čuva, i još ih tako dugo ne vidiš da ih se zaželiš-takva mama ima oda i živaca i vremena za djete.
Meni nema tko tako uzeti djete bar da se sek.odmorim, a i mislim sebi sam rodila djete a ne baki i djedovima.
S druge strane nemam ništa protiv da bake ponekad preuzmu djete, pogotovo kad dođe drugo- jer tako rasterećuju majku, djete ipak ima donekle pažnju na koju je naviklo i lakše se privikne na brata ili seku-mada je sve to induvidualno.
O da je meni neko mogao na par sati uzeti malu kad nisam spavala više od 72h- to su već neljudski uvjeti i čovjek tad nije svejstan svojih ponašanja i može ugroziti i sebe i druge.

Prijateljica mi je rodila drugo djete kad je prvi napunio 10mj-mislim- i vi nemislite da takvoj ženi treba pomoć?
Naravno da ako moraš sve ćeš sam (moja mama je 4 sasvim sama odgojila i radila uz to) ali ako imaš pomoć, bolje za tebe i dijete i zašto ne.

Što se tiče guze- ne volim ljude koji govore da se djecu treba tuč i ništa drugo, digne mi se kosa na glavi od moje svekrve- no kad vidim bratiča moje male, koji ima 6g i koji mi guši djete, penje se po ormarima, ljudima trga ograde, mene je skoro ubio jer je na mene zamahnu sjekirom i zamalo mi je zabio u leđa, govori svakom-hoćeš da te ispljuskam- njegova mama a njim priča i ono nekad reagira, pričam i ja ali on nakon 5min sve ponovi- nije to više malo dijete koje ne shvaća posljedice svoga ponašanja-rijetko ga udare šibom, ali i to djeluje 2 minu-jako je inteligentan i zato mi jako žao reć da je totalni divljak i da čovjek pored njega doslovno može dobiti slom živaca. Možda je hiperaktivan a možda- ma ne želim reć, to nisam u životu doživjela...dok on mojoj maloj lomi ruku njegova mama mirno sjedi i objašbnjava mu ne to radit uz osmjeh-naravno da sam morala regirat.

Ja mislim kad djeca svojim ponašanjem mogu uzrokovati, smrt ili teške ozljede sebi ili drugima- tu nema razgovora jer tu su u pitanju sek. i djetetov život. Z adjecu koja imaju 2g i nisu svjesna svojih posljedica, mora se to NE koje im nije shvatljivo jako dobro objasnit i da se više ne ponavlja.

Mala moje sestre gura željezo u utikać a ona viče ne-a djete može poginut- ja sam je fizički odmaknula (bilo je to na moru doma ima zaštite) i rekla joj Ne...ali nisi uvijek u blizini..nrp. ona i moja mala stavljau jedna drugoj jastuk preko lica- ja to ne toleriram, ako 4g svaki dan govorim da se to ne smije raditi iz toga i toga razloga- što mislite koliko ja to puta još moram ponoviti?