Meni je to OK, ali ipak da mi sjednemo i ručamo, a dijte ne zovem mi ne dolazi u obzir. Gdje je tu ona priča kako bi obitelj trebala jesti zajedno za stolom kad je to moguće.....poslije će ona nešta tražiti pa jesti sama dok ću ja ispravljati testove.....to mi je ipak to much.
Ja nisam svoje dijete ne nagovaram na neku konkretnu hranu ili da pojede sve, ai ipak .....znam nekad pretjerati dok ju zaigravm i hranim uz put.
Ja volim jesti, MM isto tako, zdravo u normalnim količinama i nemamo problema s kilažom.

Evo konkretan primjer od jučer:
doručak: pola malog kukuruznog peciva i 1 dcl mlijeka (nmaz neće)
ručak: pola unutrašnjosti male kriške kruha i pola jogurta (juhu, meso, prilog neće, jogurt je tražila)
popodne: Dukatino - to voli zdravo ili ne, ali njoj je to desert i mislim da je to OK
večera: neće ponuđeno (popečci od krumpira i špinata, šta inače kao voli) nego traži griz, pa sam joj uvalila krušku uz to i to je pojela

Da ne bi bilo potpuno of topic nravno da je uz samo nuđenje hrane bilo vriske i ljutnje, ali jučer i ne tako strašno, ali stvarno bez pritiska s moje ili bilo koje druge strane. Ono šta mene brine vezano za njenu prhranu nije samo ljutnja nego i kvaliteta iste - uglavnom bira iste stvari kao i jučer pecivo, kruh, mliječno, a onda se još i ljuti..... :/