Kad sam imala užasno važan projekt, moja mama je uzela bolovanje na svom radnom mjestu i došla k nama čuvati djecu, jer mene nije bilo 6 -24 h. Nitko me tada nije ni pitao imamo li bake na raspolaganju, jednostavno se podrazumijevalo da moram biti tamo. Ista je stvar kad moram na poslovni put - vozimo djecu do mojih (mm-ovi su 1000 km daleko), a onda se oni snalaze kako znaju, jer i oni još rade (!). Sreća pa obožavaju unuke i koliko god im je teško, još uvijek im nije preteško.

Međutim, htjela sam reći da me ne pogađa pitanje "pa zar nemate bake". Dapače, ponosna sam kad odgovaram da uglavnom uspijevamo sami.