Drage moje, stvarno ne znam zašto ovu temu koju su otvorile žene kojima je uistinu teško koristite za prepucavanja o vjerskim pitanjima? Baš sam žalosna što je tako malo poštovanja prema tuđoj nevolji...
 |
|||
|
|
|||
Drage moje, stvarno ne znam zašto ovu temu koju su otvorile žene kojima je uistinu teško koristite za prepucavanja o vjerskim pitanjima? Baš sam žalosna što je tako malo poštovanja prema tuđoj nevolji...
Iskreno, najiskrenije mi je žao što dolazi do provokacija zbog mojih savjeta. Ne želim to, ali imam obvezu dati savjet kao vjernica vjernici. Bog mi je pomogao puno u životu i moja je dužnost da na slavu Njegovu objavim to drugima.
Nije dovoljno samo ići u crkvu. Moraš imati iskrenu vjeru, moliti, ispovijedati se, činiti pokoru, odreći se grijeha... Ja ne govorim o nikakvom nagovaranju onih koji ne vjeruju. Govorim ako je netko vjernik ali je lijen za ići u crkvu. Netko tko vjeruje u Boga ali je upao u zamku i udaljio se od Njega.isvetica prvotno napisa
ja, kao vjernica, nikad nisam i neću shvaćati tu potrebu za izvođenjem ljudi na "pravi" put
pogotovo kad se zagovara poniznost žene
Ne zagovaram ja "poniznost žene" već poniznost. Jednom sam dala savjet jednoj ženi da treba čitati Bibliju, ispovijedati se, ići na misu i biti ponizan. Ona je pošla doma i rekla mužu "moraš čitati Bibliju i biti ponizan". I što se dogodilo, ona nikada nije sama prihvatila te savjete,a muža je iziritirala pametovanjem. Zato sad kad me netko pita za savjet odma u glavu kažem TI budi ponizan i sve ostalo,a supružnika potakni na to. Moli Boga za njega da ga oslobodi napasti i obrati. Ali prvo ti sve to usvoji. (Isprobano na vlastitoj koži).
Prije nekoliko sam taj savjet upravo dala muškoj osobi. On je mogao isto tako reagirati da zašto on muškarac mora biti ponizan. I nemam ja potrebu nikoga izvoditi na pravi put. Žena je vjernica i tražila je savjet, ja joj dajem najbolji koji imam. Osjetila sam dužnost da to napravim kad sam vidjela koliko vas automatski sugerira rastavu, kao neki lešinari. A postoji dovoljno primjera da su brakovi koji su preživjeli oluje kasnije postali samo čvršći i bolji.
Posljednje uređivanje od pinguica : 02.01.2012. at 01:01
Ima i slučajeva puno kad su brakovi koji su ostali nakon oluje bili samo ruševine u kojima su ljudi životarili do kraja života.
Nego zanima me pinguice da li ti smatraš da je rastava neprihvatljiva u bilo kojem slučaju ili samo u ovim primjerima?
Postoji rastava od stola i postelje. Samo po toj rastavi supružnici ne smiju stupati u spolne odnose sa drugim osobama, samo mogu živjeti odvojeno. Ako netko smatra da je to za njega bolje nek izvoli. Sve drugo je kontra vjere i neće moći ići na pričest i dobiti odriješenje. I ja ne smatram ništa i ne osuđujem nikoga, ja samo kažem što je dobro za vjernika kojemu je Bog na prvom mjestu. Kamo sreće da sam ja bezgrešna. Ja samo dajem savjet, na osobi je da li će ga prihvatiti. Samo po nekim stajalištima ispada da ja ne smijem uopće govoriti već moram šutjeti i slušati kako se javljaju samo oni koje ne zanima nečije spasenje već samo sreća i lakoća življenja.
Znači, ako "fulaš" prvi puta više nemaš pravo više biti sretan ni sa jednim drugim?
Ne znam, neki okrutan taj tvoj Bog.
Važno je biti spašen (ma štogod ti to značilo), a sreću i lakoću življenja okačiti mačku o rep.
Osobno, ne bih hvala.
I tužno mi je ovo što propovijedaš. Nisam sigurna da je vjera baš tako ograničavajuća. Prije bih rekla da je to nečija osobna interpretacija vjere. Neka me molim vas neko razuvjeri jer ovo što pinguica piše mi zvuči prestrašno.
ne, ti ne smatraš i ne osuđuješ. samo tvrdiš da je dobro jedino tvoje
i onda opet
nisi li malo kontradiktorna?I nemam ja potrebu nikoga izvoditi na pravi put. Žena je vjernica i tražila je savjet, ja joj dajem najbolji koji imam. Osjetila sam dužnost da to napravim kad sam vidjela koliko vas automatski sugerira rastavu, kao neki lešinari. A postoji dovoljno primjera da su brakovi koji su preživjeli oluje kasnije postali samo čvršći i bolji.
i zašto vrijeđaš (ostale nazivajući ih lešinarima) koji sugeriraju rastavu? ne znam baš da je takav stav igdje preporučen u bibliji?
Bodulice ja sigurno nemogu prenijeti svoju vjeru u nekoliko postova i imam puno razumijevanje za one koji krivo shvate moje postove.
Magriz ne znam da li si primjetila da svaki put kad ja napisem neki savjet za spas braka brze bolje se na moj post odgovara kriticki i opet sugerirajuci da je razvod bolje rjesenje. Oprosti sto sam upotrijebila izraz lesinari.
Ako si uistinu "fulala" npr. ne želi seks, djecu ili nešto drugo što Crkva priznaje onda se to vodi kao da braka nije ni bilo. Ali ako ste se voljeli, pravili djecu i sad odjednom dodje krizno vrijeme, suhoća srca, preljub ili nešto drugo onda to ne znači da si fulala i da sad trebaš naći drugog muža već to znači da treba poduzeti sve da se opet rodi ljubav u tvrdim srcima. To je moguće uz Božju pomoć. Samo se supružnici trebaju predati zajedničkoj molitvi i oprostu.Znači, ako "fulaš" prvi puta više nemaš pravo više biti sretan ni sa jednim drugim?
Ne znam, neki okrutan taj tvoj Bog
Važno je biti spašen (ma štogod ti to značilo), a sreću i lakoću življenja okačiti mačku o rep.
Osobno, ne bih hvala.
I tužno mi je ovo što propovijedaš. Nisam sigurna da je vjera baš tako ograničavajuća. Prije bih rekla da je to nečija osobna interpretacija vjere. Neka me molim vas neko razuvjeri jer ovo što pinguica piše mi zvuči prestrašno.
Da, preljub, što je to, malo mu poletilo, ajde molim te, pa to je za ljude. Ili ubije baju u tebi, a što sad, važno da hoće djecu i seks.
mislim da vec postoje vjerski topici na kojima ce se pisati o otkrivenju vjere. Slazem se da je sramotno u sta se ovaj topic pretvorio, sve zbog zelje sacice clanica ovog foruma koji bi nas sve nasilno verbalno pokrstili, iako svi uglavnom imamo sve sakramente. Ali, ne ljubimo dovoljno boga, izgleda.
Jadne zene koje su trazile pomoc, ove litanije im stvarno ne trebaju. Samo se pitam gdje su moderatori...
Ne moramo se svi sa foruma skinuti goli, pomolit se bogu pa se poseksat. If you know what i mean.
Ti to ne možeš znati.
Možeš znati što je dobro samo za tebe.
Ovo je forum koji se u velikoj mjeri ne slaze sa preporukama katolicke crkve po mnogim pitanjima. Stoga mislim da je lose da se na poruke koje su se pojavile na ovom topicu zatvori oko i ne reagira.
Ovo nije vjerski ili ateistički forum.
Svaki član foruma ima svoje stavove i poglede na život, podložne raspravi jer to se na forumu radi. Raspravlja se.
Ovisi sta smatras pretjeranim. Ja, vjernica, smatram da se na ovom topicu otislo predaleko.
Ja, vjernica, imam problem samo sa serviranjem osobnih vrijednosti kao u univerzalnih istina.
U tome si sasvim u pravu. No, cini mi se da moje misljenje nije bilo usamljeno, no mozda sam u krivu.
Posljednje uređivanje od Teta Eta : 02.01.2012. at 10:43
nije ni moje mišljenje usamljeno, ne znači da je točno
it ain't over 'till it's over
Hm, izgleda mi je prošlo vrijeme za edit :???:
No dobro, zapravo sam htjela reći da je Lenny sasvim u pravu s tim stihom.
Neki smatraju da kad sagledavaš situaciju, trebaš staviti pluseve i minuse na papir pa ti bude jasnija. Meni se pak čini da duboko u sebi znaš je li to to i je li gotovo ili ne, samo je pitanje želiš li čuti ili zagušuješ taj glasić.
AaaaaaaaaaaaA MISLIM STVARNO...
Malo je previše svega ovdje nakalemljeno, čak i za moj pojam!
Ionako se ne mogu pričestiti ni ispovjediti jer nisam vjenčana u crkvi i dovoljno me tomuči da bih se sad još i samokažnjavala bičevanjem...
Sve ovdjerečeno o vjeri i Bogu znam i vjerujem u sve to, ali moj brak se odpočetka NE temelji na vjeri i crkvi i toje MOJA pogreška kao što sam priznala i jedino što mogu jest da JA i isključivo JA molim Boga da prosvijetli srce MM, a ne da MM moli samnom i ide samnom u crkvu jer se tome izruguje imolim vas da prestanete sprepucavanjem okoBoga, Isusa i vjere jer svatko imasvoje mišljenje, svoju vjeru, svoga Boga, ali LJUBAV nam je svima zajednbička i sinonim za tog istog Boga...
I meni je jedino i isključivo ON pomogao kada mi je bilo najteže, ali to što sam upala u neku vrstu apatične i hladne zajednice to je moja krivnja jer sam pri zdravoj pameti ( hm?! ) onomad pristala na takvo što, što zbog vlastitih trauma, što zbog slabosti, što zbog kronične želje da imam kakvu-takvu OBITELJ.
Isto tako nisam znala da je MM svojevrsni emocionalno-psihički sadist, više nesvjesni jer ne zna niti sam kako utječe na druge ljude pa mu je omiljena rečenica: "Ti si luda, tebi trebaju tablete!"
Mogu ja biti apsolutno luda i nenormalna, ali on i ja smo 2 različita svijeta dokle god on negira postojanje emocija i ismijava i Boga i vjeru i mene i td. itd.
Eto, molim vas da se po vjerskim pitanjima više ne natežete.
krivo sam se izrazila ovdje
Imam svoje iskustvo i dajem savjet, nikoga ne želim pokrstiti.
Ovo je odličan savjet.
Joj, sorry mayato. Napisala sam svoj odgovor prije nego sam vidjela tvoj. Neću se više dati navući na raspravu o vjeri.
Želim ti svu sreću u Novoj Godini i da nađeš mir u Gospodinu, da ti on pokaže put što dalje.
Hvala ti draga, također i tebi svako dobro
I svima vama drage moje forumske prijateljice sretnu,mirnu, zdravu i blagoslovljenu n.g. 2012. odželim ja!!!
a meni se čini da je svaka isključivost ovdje nepotrebna...
i da sve što ovim dragim ženama treba je razumijevanje i podrška
kao vjernica vjerujem u osnovu tvrdnje koje su izrekle neke od cura - da se uz iskreno i ustrajno prakticiranje vjerničkog života, molitvu i bliskost Bogom...pa i uz savjetničku ulogu duhovnika - može postići poboljšanje za brak koji ima problema
uz jedan i osnovni uvjet - da oboje partnera žele raditi na svome braku (a to se onda odnosi i na muža) i biti istinski spremni promijeniti se i truditi se, i u braku, i u vjeri ... u skladu s postulatima svoje vjere kojoj pripadaju jer, u primjerice katoličkoj vjeri žene nisu u podređenom položaju da bi samo one bile ponizne ili trpile npr. zlostavljanje već je jedna od osnovnih vrijednosti braka uzajamna ljubav i poštovanje...i dostojanstvo osobe
isto tako vjerujem da osobe koje nisu vjernici (ali i oni koji jesu ne moraju tu pomoć tražiti samo u vjerničkom okruženju) mogu pomoć potražiti na savjetovanju, kod psihologa ili neke druge stručne osobe - uz isti gornji uvjet - ako oboje žele raditi na svome braku tj. ako prihvaćaju činjenicu da im je pomoć potrebna i spremni su je prihvatiti i uložiti trud
ako nisu (ili muž nije, obzirom da su u oba konkretna slučaja u pitanju muževi) ili ako je odnos trajno narušen nekom situacijom ili radnjom, ili je u pitanju zlostavljanje ...onda vjerujem da si nitko ne smije dozvoliti - ni radi sebe, ni radi svoje djece - opetovanje zlostavljanja i ponižavanja bilo koje vrste
ako nema volje za promjenu i rada ...i onog drugog partnera...da se do poboljšanja dođe, onda se poboljšanje neće niti dogoditi
...i tada treba potražiti izlaz
a onda je izbor osobe i njezinog vlastitog vjerskog ili drugog opredjeljenja da se odluči kako će nastaviti život...hoće li, i kada izabrati novu vezu ili brak, ili neće
zar to nije logično?
ne vidim zašto ste se ovdje podijelilie na 'vjernike i nevjernike'?
oprosti mayato
dugo mi je stajao prozor otvoren pa nisam vidjela tvoj post
da mogu izbrisala bih ga sada...
nisam se do sada uključivala iako sam pratila temu, nisam trebala ni sad
samo me zasmetalo što je tema otišla skroz u vjera/nevjera smjeru
kad je osnovni problem nešto drugo...i rješenje nije u tome da li će se primjenjivati 'vjernički' ili 'ateistički' pristup
Želim tebi i maloj teti da u Novoj godini rješite svoju situaciju i da postanete sretnije!
Ja se nisam tako htjela podijeliti, ali vjernički savjet je bio jedini i najbolji što imam. Samo što sam smetnula s uma da mayato nije udata u crkvi i zbog toga vjernički gledano ona uopće nije udata, zato i ne može primati sakramente i iskoristiti moj savjet. Osim onog da se konzultira i sa svećenikom jer i oni mogu puno pomoći.a meni se čini da je svaka isključivost ovdje nepotrebna...
i da sve što ovim dragim ženama treba je razumijevanje i podrška
kao vjernica vjerujem u osnovu tvrdnje koje su izrekle neke od cura - da se uz iskreno i ustrajno prakticiranje vjerničkog života, molitvu i bliskost Bogom...pa i uz savjetničku ulogu duhovnika - može postići poboljšanje za brak koji ima problema
uz jedan i osnovni uvjet - da oboje partnera žele raditi na svome braku (a to se onda odnosi i na muža) i biti istinski spremni promijeniti se i truditi se, i u braku, i u vjeri ... u skladu s postulatima svoje vjere kojoj pripadaju jer, u primjerice katoličkoj vjeri žene nisu u podređenom položaju da bi samo one bile ponizne ili trpile npr. zlostavljanje već je jedna od osnovnih vrijednosti braka uzajamna ljubav i poštovanje...i dostojanstvo osobe
isto tako vjerujem da osobe koje nisu vjernici (ali i oni koji jesu ne moraju tu pomoć tražiti samo u vjerničkom okruženju) mogu pomoć potražiti na savjetovanju, kod psihologa ili neke druge stručne osobe - uz isti gornji uvjet - ako oboje žele raditi na svome braku tj. ako prihvaćaju činjenicu da im je pomoć potrebna i spremni su je prihvatiti i uložiti trud
ako nisu (ili muž nije, obzirom da su u oba konkretna slučaja u pitanju muževi) ili ako je odnos trajno narušen nekom situacijom ili radnjom, ili je u pitanju zlostavljanje ...onda vjerujem da si nitko ne smije dozvoliti - ni radi sebe, ni radi svoje djece - opetovanje zlostavljanja i ponižavanja bilo koje vrste
ako nema volje za promjenu i rada ...i onog drugog partnera...da se do poboljšanja dođe, onda se poboljšanje neće niti dogoditi
...i tada treba potražiti izlaz
a onda je izbor osobe i njezinog vlastitog vjerskog ili drugog opredjeljenja da se odluči kako će nastaviti život...hoće li, i kada izabrati novu vezu ili brak, ili neće
zar to nije logično?
ne vidim zašto ste se ovdje podijelilie na 'vjernike i nevjernike'?
Posljednje uređivanje od pinguica : 02.01.2012. at 14:10
Kad učimo neki sport uvijek imamo onaj trenutak kad se čini da udarac jednostavno ne radi, da lopta ide krivo, da uvijek padnemo, da ne možeo dovoljno visoko preskočiti, dobaciti, udariti... svi koji su se bavili sportom ili nečim sličnim znaju o čemu se radi.
Uvijek imamo taj feeling da nećmo moći, da to nije za nas, da je nešto krivo, da je nemoguće.
Ako odustanemo, odustali smo i zauvijek će nam taj udarac, skok, lopta... ostati misterija, naš osobni plafon. Ali ako ostanemo, ako probamo još i još i opet - probit ćemo plafon i ići dalje. I isto će se ponoviti opet. Zato i kažu da ne pobjeđuju najbolji, nego uporni. U svemu.
I u braku je isto, i u tome je bit nerazrješivosti. Tu si, i ne ide ti, teško je, okej. Tu si da naučiš, ne da budeš Janica Kostelić čim staneš na skije.
Naša je prva reakcija na neuspjeh da gledamo kako onaj drugi ne zna - odnosno da nešto nije u redu s trenerom koji traži od nas, s loptom, terenom, ili s nama kao takvima... Dođemo do momenta kad ne znamo i činimo krivo i dobivamo loš feedback, i obeshrabrimo se... jer nam je rečeno da sve treba biti lako, kliknuti i to je to. Hollywood od toga živi da nam govori da su naši životi jadni, a vidi kako je njima, bajka živa... samo ako se usudimo - bit će kao njima. Ma da.
Treba pokušavati, vježbati, tražiti, dok ne naučimo. Taj drugi živi čovjek ima svoje neke finte i treba ih svladati. Netko je lakši, netko teži za suživot, to je istina. Ali očito smo imale razlog birati tog nekog. A u svemu tome opet i opet je važna podrška, netko mudar, dobar, važno je pustiti suosjećajnu i dobru osobu bliže k sebi. Družiti se s nekim tko ima što za reći, netko tko je nepristran prijatelj obitelji, i koji će iskreno reći i njemu i njoj što rade krivo, jer oboje rade krivo, barem ponekad.
Nitko nije naučio skijati kao Janica sam u šumi, u jednoj godini. Tako niti brak nećemo naučiti sami u šumi kroz jednu godinu. Treba nam zajednica, a danas je to tako podcijenjeno.
Evo moje zamjerke, brak sklapaju muž i žena, sakrament braka dijele jedan drugome, svećenik je samo svjedok.
Vjerovati da je jedino ispravno sklopljen brak onaj kome je svećenik svjedok, iako su i muž i žena prisutni, po meni je totalno neispravno.
Bitan je čin, a ne mjesto radnje. Jer Boga ima (ako vjeruješ u njega) i u matičnom uredu.
Oprostite na upadici, još jednoj. Naime, ima ljudi koji imaju doma "trenere" dobrog braka - roditelje. Pa im je to prirodno. Kao oni što uz roditelje muzičare postanu muzičari. To je nama tako prirodno. Oni koji nemaju muzičare doma moraju u muzičku školu. Isto tako parovima koji dolaze iz obitelji koje nisu pružile dostojan primjer trebaju školu braka, pomoć, suradnju.
Oni koji loše rade brak vjerujem da samo rade ono što rade djeca iz ne-muzičkih obitelji kad ima daš gitaru - lupaju ili violinu - skviče. Jer ne znaju. Ima slučajeva kad je netko prosto rečeno lud i treba od njega pobjeći, ali to je očigledno.
Čovjek koji se igra s djetetom i normalno funkcionira nije lud da trba od njega pobjeći.
Ja mislim da je naći iskusan par, savjetnika, prijatelja, ali nekoga tko ima sretan i ispunjen brak, i tko je voljan pomoći, uvijek pametna odluka. U Crkvi ima takvih parova, udruga, organizacija, a za druge ne znam, možda ima i unutar nekih drugih okvira, ali to mora netko drugi dat info.
I ja ovako mislim.
Ispravak. I oni koji imaju muzičare doma idu u muzičku školu.
A bračnih situacija ima svakakvih, nije ih moguće tako jednostavno poopćiti i kategorizirati. Nisu "treneri" dobrog braka (roditelji) garancija budućih dobrih brakova (u djece).
Potpisujem!a meni se čini da je svaka isključivost ovdje nepotrebna...
i da sve što ovim dragim ženama treba je razumijevanje i podrška
kao vjernica vjerujem u osnovu tvrdnje koje su izrekle neke od cura - da se uz iskreno i ustrajno prakticiranje vjerničkog života, molitvu i bliskost Bogom...pa i uz savjetničku ulogu duhovnika - može postići poboljšanje za brak koji ima problema
uz jedan i osnovni uvjet - da oboje partnera žele raditi na svome braku (a to se onda odnosi i na muža) i biti istinski spremni promijeniti se i truditi se, i u braku, i u vjeri ... u skladu s postulatima svoje vjere kojoj pripadaju jer, u primjerice katoličkoj vjeri žene nisu u podređenom položaju da bi samo one bile ponizne ili trpile npr. zlostavljanje već je jedna od osnovnih vrijednosti braka uzajamna ljubav i poštovanje...i dostojanstvo osobe
isto tako vjerujem da osobe koje nisu vjernici (ali i oni koji jesu ne moraju tu pomoć tražiti samo u vjerničkom okruženju) mogu pomoć potražiti na savjetovanju, kod psihologa ili neke druge stručne osobe - uz isti gornji uvjet - ako oboje žele raditi na svome braku tj. ako prihvaćaju činjenicu da im je pomoć potrebna i spremni su je prihvatiti i uložiti trud
ako nisu (ili muž nije, obzirom da su u oba konkretna slučaja u pitanju muževi) ili ako je odnos trajno narušen nekom situacijom ili radnjom, ili je u pitanju zlostavljanje ...onda vjerujem da si nitko ne smije dozvoliti - ni radi sebe, ni radi svoje djece - opetovanje zlostavljanja i ponižavanja bilo koje vrste
ako nema volje za promjenu i rada ...i onog drugog partnera...da se do poboljšanja dođe, onda se poboljšanje neće niti dogoditi
...i tada treba potražiti izlaz
a onda je izbor osobe i njezinog vlastitog vjerskog ili drugog opredjeljenja da se odluči kako će nastaviti život...hoće li, i kada izabrati novu vezu ili brak, ili neće
zar to nije logično?
ne vidim zašto ste se ovdje podijelilie na 'vjernike i nevjernike'?
Suma sumarum jest tuga i teškoća kad se obitelj nađe u ovakvoj situaciji.
Naime, napisala sam obitelj - jer par više nije samo par, rođeno je dijete, koje trpi egoističnost jednog, drugog ili oboje roditelja. Pritom mislim općenito kad je odnos dvoje odraslih u krizi iz bilo kojih razloga. Najmanji pate, čak i kad se šuti i kad nema vike, udaraca, uvreda.
Najlakše je reći rastavite se, ne slažete se, zlostavlja te, drukčije su vam naravi, seoski običaji itd., ali nisi sam/sama u pitanju, jer sam možeš brzo spakirati kofere i dati petama vjetra, poštom poslati papire za rastavu.
Naravno, nisam za sado-mazo odnose - kad je život žene i djeteta ugrožen, instinkt nalaže bijeg radi sigurnosti, opstanka.
Život je puno složeniji od fikcije - na forumu cijenim kad netko piše iz svog iskustva objektivno koliko god je moguće, jer traume ostavljaju ožiljke za cijeli život.
Vjerujem da je mayato punoljetna i savjesna, te da će uz stručnu pomoć moći sagledati sve aspekte narušenih odnosa.
Naravno, i suprug, ako želi napredak, ne može samo mahati s daljinskim na kauču, nego "zasukati" rukave i surađivati.
Stoga želim ovoj obitelji Mir u 2012. i da prebrodi sve valove i oluje, koji se nisu dogodili u jednoj jedinoj noći - a tako neće se ni stišati s nekim instant rješenjima.
Haugh, Marna je rekla.
Posljednje uređivanje od Marna : 02.01.2012. at 14:57
To ne mijenja činjenicu da žena nemože vršiti sakramente u crkvi.
ma zašto isprike, zašto se ne bi uključivala?!?!oprosti mayato
dugo mi je stajao prozor otvoren pa nisam vidjela tvoj post
da mogu izbrisala bih ga sada...
nisam se do sada uključivala iako sam pratila temu, nisam trebala ni sad
samo me zasmetalo što je tema otišla skroz u vjera/nevjera smjeru
kad je osnovni problem nešto drugo...i rješenje nije u tome da li će se primjenjivati 'vjernički' ili 'ateistički' pristup
Želim tebi i maloj teti da u Novoj godini rješite svoju situaciju i da postanete sretnije!
Ja se sa svime slažem, ali kod mene nije takva situacija u kojoj bi se mogao primjeniti civilizirano-vjerski postupak za rješenje problema...Samo sam ja zainteresirana za poboljšanje, druga strane je tupa na sve...doslovce tupa
Sve 5 draga moja, nema ti čega biti žao
Zašto? Željela je vjenčati se, muž to nije htio. I žao joj je zbog toga.
Nije li to Bogu dosta?
I ja pratim temu od početka... i tek se sada javljam jer mi se čini kako se konstantno gubi iz vida, ako je za brak potrebno dvoje, tako i ako nešto u tom istom braku ne štima, da pozitivna promjena i očuvanje te zajednice može uslijediti samo ako oboje rade na tome. Inače sve pada u vodu. I nema tu savjetnika (vjerskih ni svjetovnih) i knjiga koje takav brak mogu spasiti.
Isto tako, ako sam ja dobra majka, ne znači da možda MM nisam loša supruga (loš zaposlenik na poslu, dobra prijateljica...) - i obrnuto. Mislim da su to različite 'uloge'.
x
a sve zato što se jedna forumašica drznula stavit post kak je njoj vjera tj Bog pomogao u braku (životu općenito)
pa se druge našle razvlačiti analizirat od zareza do zareza do točke il uskličnika zanemarujuć glavno - da je post napisan iz iskustva, konekretizirajuć metode koje su toj forumašici pomogle..i da na to svatko ima pravo. dapače, da je uljudno, ma poželjno
bzvz
nevjerojatno ..odrasle persone ko u vrtiću
Ne znam, neka se konzultira sa svećenikom, to je najbolje.
Da... Pogotovo kad ta iskustva i metode, između ostaloga, navode kako treba prihvatiti zaborav i mržnju, ne očekivati da te netko voli i ostalo što ide uz "poniznost". Naravno da se na to ne smije reagirati i napisati da je to ponižavajuće i apsolutno neprihvatljivo.
I ne znam po čemu tvoje izrugivanje i prozivanje nadvisuje ostale vrtićance ovdje?
Moze mi netko reci sto katolicki svecenici znaju o braku ili o zajednickom zivotu - imaju li oni osobno iskustvo?!
Vjernici ili ne, sto ako je iz braku nestalo postovanje, ljubav, zajednicki interesi, njeznost - treba ga spasavati po svaku cijenu i trajno ugroziti srecu minimalno dvoje ljudi?
Tko smo mi da mozemo "dijeliti savjete"? Mozemo slusati, pokusat sagledati situaciju iz nepristrane perspektive i eventualno komentirati sto bi napravili da se nadjemo u slicnoj situaciji.
Mozemo pruzati rame za plakanje, prijateljstvo ali ne i davati savjet koji je mahom baziran na osobna uvjerenja - it takes two to tango - samo oni koji plesu mogu znati sto se zaista iza tog plesa skriva ...
Svim ljudima dobrog srca i u 2012. zelim toleranciju, ljubav i razumjevanje ...
Maxime
hvala...
n.grace, vjerujem da je zmaj mislila na egoizam.
Mala djeca (vrtićari) su prilično egoistični, a tako se ponašaju i odrasli.
Tako je krenula i rasprava na ovoj temi.
Dakle, po principu moje mišljenje je ok, jer je moje, a tvoje nije.
Na forumu je bit iznošenja svog iskustva.
Ako je ženi pomogla vjera u Boga, zašto ona to ne bi slobodno napisala, bez da ju se svrstava u kategorije?
Ako je nekome pomogla stručna osoba (savjetovalište, forum i sl.), zašto ona to ne bi ovdje iznijela bez obzira što se njeno iskustvo razlikuje od prethodne?
Vrlina je u dijeljenju pozitivnog primjera, priče, iskustva.
Pretpostavljam da je na ovom forumu poželjno iznositi svoje mišljenje, naravno, bez omalovažavanja drugih.
Ili da samo "lajkam" u pejorativnom smislu?
Naravno. A ako ja mislim da je definicija poniznosti (koju sam ovdje pročitala) grozna i ponižavajuća, zašto i ja ne bih to napisala? Zašto nije u redu što ja mislim da takvo što nije prihvatljivo?
hm
Ako je žena vjernica onda shvaća da je poniznost sastavni dio vjerskog života.
"Uz ljubav i istinu, poniznost je riječ koja je neodvojiva od kršćanstva i kršćana. Isusa tijekom njegova života prvi primaju ponizni, maleni i ubogi: pastiri, mudraci, Šimun i Ana, zaručnici iz Kane i prvi učenici. Sveta nazaretska obitelj živi jednostavno, skromno i ponizno. Ogledalo poniznosti u svakoj životnoj situaciji je Blažena Djevica Marija. Poniznost svjedoči za istinu, kroz poniznost krčimo put k vječnom životu, poniznost je temelj molitve. Gospodin će ponizna čovjeka koji se otvara njegovoj milosti proslaviti. „S podsmjevačima on se podsmijeva, a poniznima dariva milost“, kažu Mudre izreke (3,34). Ponizan čovjek priznaje da je primio od Gospodina sve što ima i na tome mu zahvaljuje. Zahvaljuje na svakoj situaciji u svom životu. Ponizan vjernik osjeća tu silnu radost istinskog i radosnog susreta s uskrslim Kristom. Pred tom ljepotom pada na koljena sva oholost njegova srca. A uzor svima je Kristova poniznost koju nikada ne ćemo moći do kraja dokučiti."
http://www.katolicki-tjednik.com/vijest.asp?n_UID=491
Poniznost joj može jako puno pomoći da se nosi sa svojim problemima.
Pravila pisanja postova
