odgoj u duhu vjere 5

[pujica]

Svećeništva ne može nitko biti razriješen, jer je to sakrament. To se ne poništava. Svećenik može biti samo suspendiran od svoje službe i to je reverzibilno. Takvih suspendiranih je bilo i bit će ih.

napisala si u postu da su navedeni razriješeni župništva i svećeničke službe, ja sam u brzini napisala da nije razriješen svećeništva. Znam da se ne može razriješiti od sakramenta nego samo suspendirati, ali ponavljam, ovakvu suspenziju a divinis u Hrvatskoj osim don Ivana Grubišića nije dobio nitko više.

Tko je čitao Kanonski zakon može vidjeti da primjerice u istom paragrafu u kojem piše da svećenici ne smiju prihvaćati javne službe u vršenju svjetovne vlasti, ne smiju niti upravljati upravljati necrkvenom imovinom ili se baviti ekonomskim djelatnostima, biti jamci za kredite, potpisivati mjenice itd. što je svakodnevna pojava među svećenstvom pa zbog toga nitko nije suspendiran. Nadalje, jasno piše da se ne smiju baviti špekulantskim poslovima (npr. burzom) i trgovinom - nije li to također vrlo česta nekažnjena pojava?

Osobno, uopće nisam podržavala kandidaturu don Ivana za Sabor, dapače ja mislim da niti jedno vjersko lice (bez obzira na vjeru, umirovljeni ili aktivni status) nema šta tražiti u parlamentu jedne države 21. stoljeća, ali ovo je sad očiti primjer vježbanja strogoće na jednoj osobi dok se masi drugih iste ili slične stvari svakodnevno gledaju kroz prste, a to je prije svega licemjerje i držanje štange jednoj političkoj opciji

[ivana zg]

Svećeništva ne može nitko biti razriješen, jer je to sakrament. To se ne poništava. Svećenik može biti samo suspendiran od svoje službe i to je reverzibilno. Takvih suspendiranih je bilo i bit će ih.

uze mi rječ iz usta..isto kao što se Crkveni brak ne može razvest(osim u iznimnim situacijama) bez obzira što se rastaneš sudski!

pujica ....Osobno, uopće nisam podržavala kandidaturu don Ivana za Sabor, dapače ja mislim da niti jedno vjersko lice (bez obzira na vjeru, umirovljeni ili aktivni status) nema šta tražiti u parlamentu

evo da ne povjeruješ ali ovo tvoje potpisujemXX ono dalje ne

[Zdenka2]

Tko je čitao Kanonski zakon može vidjeti da primjerice u istom paragrafu u kojem piše da svećenici ne smiju prihvaćati javne službe u vršenju svjetovne vlasti, ne smiju niti upravljati upravljati necrkvenom imovinom ili se baviti ekonomskim djelatnostima, biti jamci za kredite, potpisivati mjenice itd. što je svakodnevna pojava među svećenstvom pa zbog toga nitko nije suspendiran. Nadalje, jasno piše da se ne smiju baviti špekulantskim poslovima (npr. burzom) i trgovinom - nije li to također vrlo česta nekažnjena pojava?

Osobno, uopće nisam podržavala kandidaturu don Ivana za Sabor, dapače ja mislim da niti jedno vjersko lice (bez obzira na vjeru, umirovljeni ili aktivni status) nema šta tražiti u parlamentu jedne države 21. stoljeća, ali ovo je sad očiti primjer vježbanja strogoće na jednoj osobi dok se masi drugih iste ili slične stvari svakodnevno gledaju kroz prste, a to je prije svega licemjerje i držanje štange jednoj političkoj opciji

Sa svime što si napisala se potpuno slažem - iako bih rado čula jedan istinski kršćanski glas u saboru, mislim da je poslanje svećenika drugo. Nekažnjavanje ovakvih prijestupa o kojima govoriš me boli, vrijeđa i zabrinjava, utoliko više što sam vjernica. Crkva se mora reformirati, a u njoj ima snaga za to i ljudi koji žele promjene. U našim medijima Crkva ispada kao neka falanga, svi su isti, nitko ne valja, a stvarnost je srećom mnogo drugačija.


Ljudi koji nisu u osobnom doticaju često ne znaju što je to Crkva i kako funkcionira jer neposrednog iskustva nemaju, a mediji im ne posreduju te informacije. Poziv svećenika, redovnica i redovnika je služenje Bogu, vjernicima i čitavoj zajednici. Prvenstvena služba im je da služe euharistiju i podjeljuju sakramente. U tom služenju oni ne nastupaju samostalno nego njima upravlja Crkva. Ona je hijerarhijski strukturirana. O dijecezanskim svećenicima odlučuju mjesni biskupi i nadbiskupi, a o redovnicama i redovnicima i uprave njihovih redova. Naime, postoje tri razine svetog reda od kojih je najviši red biskupstva - jedino biskupi mogu zaređivati druge. Takva struktura znači da pojedini svećenik, redovnica i redovnik nemaju slobodu kao ostali ljudi da u skladu sa svojim prilikama i mogućnostima donose odluke o svom životu. Oni duguju poslušnost Crkvi koja određuje gdje će oni biti i što će i kako raditi. Svakoga kolovoza objavljuju se imenovanja i razrješenja u svim biskupijama - što god im biskup naloži i kamo ih pošalje, svećenici slušaju. Isto vrijedi i za redovnike, samo je u kod njih u odlučivanju važna i uprava reda. Oni svi moraju u svakom trenutku biti spremni napustiti svoju župu, samostan ili neki posao ili dužnost i preuzeti onu zadaću koju Crkva od njih traži i na mjestu kamo ih šalje. Oni u smislu tih odluka nisu svoji ni samostalni - o svemu što žele i što misle moraju se dogovarati s biskupom, a njegova riječ je zadnja.

U slučaju don Ivana Grubišića postavlja se načelno pitanje : trebaju li se i smiju svećenici aktivno baviti politikom. Odgovor Crkve, sročen kao kanonski zakon, je ne, ne smiju, jer je njihov poziv nešto drugo. Kazna suspenzije od svećenićke službe za don Ivana Grubišića proizlazi iz toga što je on jedini svećenik u Hrvatskoj koji je osnovao političku organizaciju i stavio joj se na čelo. Prije, dok je u politici sudjelovao samo tako što je iznosio svoja mišljenja u javnosti, često je bio u sukobu s crkvenom hijerarhijom, ali nije bio suspendiran, dapače, upravo je ove godine zaslužio svoju svećenićku mirovinu.

[Ifigenija]

Sa svime što si napisala se potpuno slažem - iako bih rado čula jedan istinski kršćanski glas u saboru, mislim da je poslanje svećenika drugo. Nekažnjavanje ovakvih prijestupa o kojima govoriš me boli, vrijeđa i zabrinjava, utoliko više što sam vjernica. Crkva se mora reformirati, a u njoj ima snaga za to i ljudi koji žele promjene. U našim medijima Crkva ispada kao neka falanga, svi su isti, nitko ne valja, a stvarnost je srećom mnogo drugačija.


Ljudi koji nisu u osobnom doticaju često ne znaju što je to Crkva i kako funkcionira jer neposrednog iskustva nemaju, a mediji im ne posreduju te informacije. Poziv svećenika, redovnica i redovnika je služenje Bogu, vjernicima i čitavoj zajednici. Prvenstvena služba im je da služe euharistiju i podjeljuju sakramente. U tom služenju oni ne nastupaju samostalno nego njima upravlja Crkva. Ona je hijerarhijski strukturirana. O dijecezanskim svećenicima odlučuju mjesni biskupi i nadbiskupi, a o redovnicama i redovnicima i uprave njihovih redova. Naime, postoje tri razine svetog reda od kojih je najviši red biskupstva - jedino biskupi mogu zaređivati druge. Takva struktura znači da pojedini svećenik, redovnica i redovnik nemaju slobodu kao ostali ljudi da u skladu sa svojim prilikama i mogućnostima donose odluke o svom životu. Oni duguju poslušnost Crkvi koja određuje gdje će oni biti i što će i kako raditi. Svakoga kolovoza objavljuju se imenovanja i razrješenja u svim biskupijama - što god im biskup naloži i kamo ih pošalje, svećenici slušaju. Isto vrijedi i za redovnike, samo je u kod njih u odlučivanju važna i uprava reda. Oni svi moraju u svakom trenutku biti spremni napustiti svoju župu, samostan ili neki posao ili dužnost i preuzeti onu zadaću koju Crkva od njih traži i na mjestu kamo ih šalje. Oni u smislu tih odluka nisu svoji ni samostalni - o svemu što žele i što misle moraju se dogovarati s biskupom, a njegova riječ je zadnja.

U slučaju don Ivana Grubišića postavlja se načelno pitanje : trebaju li se i smiju svećenici aktivno baviti politikom. Odgovor Crkve, sročen kao kanonski zakon, je ne, ne smiju, jer je njihov poziv nešto drugo. Kazna suspenzije od svećenićke službe za don Ivana Grubišića proizlazi iz toga što je on jedini svećenik u Hrvatskoj koji je osnovao političku organizaciju i stavio joj se na čelo. Prije, dok je u politici sudjelovao samo tako što je iznosio svoja mišljenja u javnosti, često je bio u sukobu s crkvenom hijerarhijom, ali nije bio suspendiran, dapače, upravo je ove godine zaslužio svoju svećenićku mirovinu.

[ljiljan@]

Sa svime što si napisala se potpuno slažem - iako bih rado čula jedan istinski kršćanski glas u saboru, mislim da je poslanje svećenika drugo.

Don Ivan Grubišić se opravdava činjenicom da kao svećenik, ima pravo i dužnost učiniti nešto za javno dobro.
Mišljenja sam da svećenik najviše može učiniti za javno dobro širenjem Evanđelja, Radosne vijesti. Daleko više može učiniti na taj način nego u Saboru. I zato mi je odluka biskupa logična i nemam ništa protiv nje.