Laura, meni se tvoj obteljsko-molitveni život čini skroz OK.
Pa imaš malu djecu, kako bi drugačije moglo i biti?
Kad sam rodila svoje treće dijete isto sam bila razočarana što više ne idem na molitvene susrete, duhovne obnove, klanjanja pred Presvetim...jedva da sam stigla 15 minuta moliti dnevno i jedva nedjeljom na Misu. Stala sam tako pred Raspelo i obećala Gospodinu da ću mu jednog dana nadoknaditi...a onda sam u slijedećem času umom i srcem primila onu poruku iz Evanđelja: "Što učiniste najmanjem od moje braće, meni ste učinili!". I tada je sve "sjelo" na svoje mjesto. Spoznala sam da, brinući se o malom djetetu, brinem o Kristu. (Ovo sam već pričala ovdje pa sam sigurno i dosadna). Sav svoj trud koji podneseš za druge tijekom dana prinesi Bogu...na taj način rad postaje molitva.
A od duhovne literature preporučam "Brazdu", "Put" i "Kovačnicu".To su duhovne strelice, kratke misli koje te u trenu okrijepe i vrate ti snagu za život a ne zahtijevaju duga čitanja...