Ja moram podijeliti da sam ja, prekaljena u prihvaćanju mana i nedostataka Crkve i njezinih djelatnika, prije neki dan doživjela šok i stvarno me izbacilo iz cipela. Neki velečasni, čak na relativno dobrom glasu, me tijekom ispovijedi tako izvrijeđao, rugao mi se (!) i cerio! Samo da bude jasno, nisam imala nikakav estra ni grijeh, ni problem, niti sam nešto puno pričala. Očito sam ga dirnula u žicu, ili je imao loš dan i čovjek si je dao truda. Mislim, imam svog ispovjednika (koji je opet na ovu priču ponovio zašto je važno imati svog ispovjednika hehehehehe), i ne ulazim u markove konake s ljudima koej ne poznam ,dolazim po sakrament, a njihove osobne umjetničke dojmove više-manje otrpim, ali me ovo prestravilo, onako za istač. Razmišljam kako moram onda paziti dječicu da pripremim da i oni idu kod dobrog i provjerenog ispovjednika, i da ako već nekome preporučujem da ode na ispovijed, isto ne propustim dati i preporuku.
Jer ovo!