 |
|||
ne mislim da se netko ljuti.Originally Posted by mayato
no, zasto bi ti morala uopce shavtiti sto je nekome bitno ili nije.
osim toga kad se covjek trudi nesto shvatiti, onda mora ici u malo dublje slojeve od komocije, te slicnih povrsnih opservacija.
Draga ina33, naravno da znam jer je ta žena moja uža obitelj.
i opet ponavljam, ne osuđujem, samo ne razumijem...
I da, ne treba se ona meni pravdati jer ju ja to niti ne tražim, ali ako pogleda duboko u sebe, zar ne treba sebi pojasniti svoje razloge?
i samo još da napišem da ja nisam niti jednu knjigu od ovih koje spominjete pročitala, tek sam na ovom topic-u doznala što znači Ap i smatram da je cvijeta jedna jaaaaaako pametna žena
Trina, pa i nisam tvoju djecu kritizirala, nego tebe
Nisam čitala knjige koje se spominju, i možda griješim ali čini mi se sa AP roditeljstvo veže sa dojenjem i co-sleepingom?
U svih ovih 7 godina koliko su mi stara djeca djelujem instinktivno, i instinktivno se osjećam roditeljem povezanim sa djecom.
Ustajala sam nekoliko puta noću radi bočice, kćer mi je bila na 4 operacije pa je bilo puno nosanja i zajedničkog spavanja, spavala sam sa kosom vezanom u rep da se uvijek mogu usrednoći sagnuti u kinderbet i biti na usluzi djeci, dane sam provodila u laganoj pidžami, kosu prala jednom tjedno, ali sam uz sve to uspijevala čitati, pogledati seriju, popiti kavu pola sata dnevno u miru. Nisam imala društveni život osim druženja sa mamam i bebama tijekom kvartovske šetnje, nisam zarađivala niti stizala pratiti trendove. Mislim da sam se davala više od 100% djeci i podredila njima svoju svakodnevicu, ali ne mogu ni u jednom trenutku požaliti zbog toga niti reći da sam samu sebe zakinula. Jer nisam. Jednostavno to je bio trenutak za djecu, koji je trajao 1095 dana.
Potpis.
Samo da ne skrene u krive vode.
Ne. Ako je razumna osoba, vjerojatno zna odvagnuti kojih resursa više ima. Ti o njoj možeš mislit što god. Ako je needucirana, a ti imaš potrebu educirati - go for it, ali jednom kad je čula, pa narpavila po svome, tvoja uloga završava... po meni. Osuđuješ - čim si upotrijebila riječ "komocija". Pazi da tebe netko ne bude sudio.. .zbog potpetica u parku, "čepa za dijete" (duda), toga što si prekinula ranije porodiljni, toga što si ostala na porodiljnom tri godine, toga što si rodila jedno, toga što si rodila tri, toga što si dijete nosila, toga što nisi dijete nosila, toga što spavaš s djetetom, toga što si dijete ostavila samo u sobi da spava... bez roditelja, a ti i muž u drugoj sobi, toga što si helikopter parent, toga što nisi helikopter parent. Itd.
Last edited by ina33; 04.06.2012 at 13:37.
trina, ti si i zakuhala ovo ovdje
ja sam bome imala dojam da su ti dvoje od četvero djece, onako, razmažena derlad do kraja. i red bi bio da pohvališ malo tu svoju djecu
ali, evo, ja sam baš imala na umu mayato kad sam pisala o davanju.
mayato, nadam se da se ne ljutiš, ovo je u "više" svrhe
ti si imala u životu jednu situaciju koja ne može a da ne ostavi neke posljedice.
dakle, teško je imati te neke instinkte kad nemaš pozitivni obrazac roditeljstva.
možda se i malo pogubiš u svemu tome, ali krivo shvaćanje ap roditeljstva mislim da još uvijek ima manje štete od krivog shvaćanja autoritativnog roditeljstva.
ne kažem da ti krivo shvaćaš ap roditeljstvo, da ne bude zabune
naravno, u pravu si.
Ja mislim da je mene netko krivo shvatio, kao da ja osuđujem nekoga što ne želi žrtvovati svoju komociju. negdje na početku se pisalo o toj komociji u negativnom smislu, a brijem da je išlo mene i mojeg prvog navoda, no nebitno.
Ja ne sudim jer bi sutra meni moglo biti suđeno.
pisale smo istodobno...
Baš zato ne sudim...
Ali eto, ovdje malo"lajem", je li to ok?
I ja imam takav dojam, ne samo na ovom nego i na masi sličnih topica.
Posebno kad krene nabrajanje ovih stavki AP roditeljstva.
A opet, možda nekoga stvarno ti komentari obeshrabruju. Ne znam. Mene u početku stvarno jesu, i to baš kad je riječ o dojenju. Ali ne komentari nepoznatih ljudi u parku (ustvari, nikad nitko vanka niti nije nepozvan komentirao odgoj i prehrambene navike mog djeteta, valjda ja živim u nekoj kulturnijoj okolini
A ni ja nisam pročitala lektiru pa ne ulazim u taj dio rasprave, samo pažljivo pratim
Ponavljam, ti si jedna jaaaaako pametna osoba
ali, evo, ja sam baš imala na umu mayato kad sam pisala o davanju.
mayato, nadam se da se ne ljutiš, ovo je u "više" svrhe
ti si imala u životu jednu situaciju koja ne može a da ne ostavi neke posljedice.
dakle, teško je imati te neke instinkte kad nemaš pozitivni obrazac roditeljstva.
možda se i malo pogubiš u svemu tome, ali krivo shvaćanje ap roditeljstva mislim da još uvijek ima manje štete od krivog shvaćanja autoritativnog roditeljstva.
ne kažem da ti krivo shvaćaš ap roditeljstvo, da ne bude zabune
glupo mi zvuči post pa da ga popravim
mayato, mislim da možda previše važnosti daješ u te neke stvari, što bih ja rekla - tehnikalije.
evo primjer - moja susjeda je dojila svog sina do 3-4 godine.
kad sam joj se požalila da me moja M ugrize (par puta me je ugrizla kad su joj narasli zubići), znaš što mi je ona rekla - o, ja sam to rješila na način da sam ga svaki put onako dobro pljesnula po goloj nozi.
ona je roditelj koji definitivno nije AP roditelj.
bez obzira na dojenje do stote.
previše važnosti daješ na tehnikalije koje te mogu iscrpiti. tebe. djetetu je to ok. ustvari, kako kaže seni, ne znamo jel ok ili nije ok, to nitko ne zna za svoj odgoj.
ali nije jednoznačno ok ili jednoznačno - loše.
Po autoru, a čini mi se i seni, a i meni - isto. Različitim putevima do sličnog rezultata. Samo što će "produkti" pretjerivanja u autoritativnom roditeljstva, pogotovo uz fizičko kažnjavanje, bit više u Crnoj kronici, a "produkti" pretjerivanja u soft odgoju, više korisnici psiho-radionica.ali krivo shvaćanje ap roditeljstva mislim da još uvijek ima manje štete od krivog shvaćanja autoritativnog roditeljstva.
Uz ono... zašto moramo razmišljati "di ćemo manje falit". Zašto uvijek u tim pretjerivanjima. Uključiti na vrijeme zdrav razum, bez previše robovanja bilo kojoj tehnikalija-postavci, da se izrazim sad leonisinim "herezama".
Last edited by ina33; 04.06.2012 at 13:45.
[QUOTE=cvijeta73;2157380
možda se i malo pogubiš u svemu tome, ali krivo shvaćanje ap roditeljstva mislim da još uvijek ima manje štete od krivog shvaćanja autoritativnog roditeljstva.
[/QUOTE]
tu se moram priznati slazem. inace kad smo vec kod knjiga, alice miller (nazalost prosle godine umrla) je napisala odlicne knjige u kojima je opisala svu tugu, jad i uzas autoritarnog odgoja. koji je dominirao u proslim vremenima.
za povezanost nije vazno je li se majka osjeca povezano, nego kako se osjecaju djeca. i ona ispoljavaju tipicna ponasanja ovisno o tome jesu li sigurno povezana ili nesigurno
vidim da ovo nije svima bas jasno, probat cu naci neki clanak o tome
to bi trebao biti uvod za sve rasprave o ap-u, cak i za one koji su citali knjige
Of kors da nope. Čim "laješ" sudiš (kakva je ona majka... ne bi ja to tako itd.). Tima bildaš masu "komocija topica" - ili reci tamo di te... da se izrazim onim izrazom "žulja", ili forever hold your piece... ili kako se kaže.pisale smo istodobno...
Baš zato ne sudim...
Ali eto, ovdje malo"lajem", je li to ok?
Last edited by ina33; 04.06.2012 at 13:48.
Evo me seni demantirala. Dok ne pročitam nove knjige (for vertex only) - mislim da je jednako štetno - stvara disfunkcionalne ljude.
Last edited by ina33; 04.06.2012 at 13:49.
Eto sad i tebe...da, kao fol ne sudim, a ovdje tračam...ma ima i u tome, evo, ključam usta, dovraga i komocija i slične bakanalije...
ina, ne bih se sasvim slozila.
prvo zato sto mi je psiho-radionica nekako milija od crne kronike.
drugo zato sto je takvo ponasanje roditelja i drustva samo djelomicno, produkt pogresnog shvacanja ap-a.
puno je tu razloga.
jedan od njih je i to sto ljudi u pomalo napornom i napetom svijetu, koji trazi novi obrazac djelovanja i vrijednosti, projiciraju svu energiju, nadu, svoje neispunjene zivote u djecu. (prije je to bio luksuz, jer si se morao boriti za prezivljavanje)
trece je to, sto mislim da je autor ipak uzimao obrasce djece iz specificnog miljea, u kojima rezultati mogu biti drasticno losi.
ja gledam oko sebe, te moram reci da vidim, neke situacije, djecu, roditelje koji se uklapaju u teze iz knjige. mezutim ipak je ih je prilicno mali broj.
ono cega vise vidim, su neke specificne stavke koje potvrduju opazanja iz knjige, ali mislim da one ne ugrozavaju dijete u tako jakoj mjeri.
dijete ce se morati ponesto jace potruditi u svom odrastanju, sto se kaze, platiti ce cijenu.
Last edited by seni; 04.06.2012 at 13:53.
da, nisi prva koja je otvorila takav topic.
predaleko ste mi otišle u raspravi, samo bih potpisala seni u ovome. jer da, ni ja ne mislim da je to smisao AP (mislim da sam to sto puta već napisala), ali također mislim da jako puno majki (jer očeva ovdje nema ni na durbin) previše AP-tehnikalijama daje značaj. nježnost, ljubav, roditeljska povezanost i (napose - hrana) - sve to se može ostvariti i bez dojenja (ovo je subverzijaja osobno uopce ne mislim da ap ima ikakve veze sa bauljanjem nocima, te onim sto mc kaze "majka koja vise nije osoba". medutim sigurna sam da dio ljudi to upravo tako dozivljava. ima vise nego dovoljno topika na tu temu na nasem forumu u kojima zaista vidis da ljudi misle da je to smisao ap, da si umoran, izbezumljen, zivcan,,,itd i to stalno ( dijete je 2 godine staro, ali mama ne moze na wc...)
i da dodam... neovisno o AP-odgoju, više me zabrinjava taj povratak stereotipnim rodnim ulogama.
Last edited by mama courage; 04.06.2012 at 13:54.
uf, ne znam... iako sam samo prosla searsa i juula nekako mi se ne cini da je isto.
cini mi se manje stetno, za dijete, pogresno shvacen AP jer u njemu mozda "izgubis" dijete ali ga ne slomis. u pogresno shvacenom autoritativnom roditeljstvu mi se cini da jako lako mozes dijete slomiti.
a lakse je dijete pronaci kad se izgubi nego ga zakrpati kad se slomi.
moje misljenje
E jbg, kad ne znam kojoj smajlić-školi pripadaš...(for vertex only
MC, a zašto ti stalno o očevima kojih nema ni na durbin? Ili su i za to krive žene pa nam je još jedna dužnost u životu da ih privedemo ovdje? Ovo je isto subverzija :D
Last edited by vertex; 04.06.2012 at 14:05.
Nisam ja otvorila topic, samo sam ga prokomentirala. I usput upotrijebila zabranjenu riječ na K.
ne znam, mislim za sebe samu da sam onak, dosta razumna i svjesna pa čak i onak, inteligentna...
A onda dođem na forum i razbije se ta slika
Autoritativno roditeljsto, povezujuće roditeljstvo, ignore roditeljstvo....
O tome je i pričala pokretačica topic-a, barem je na to mislila.
Nije lako danas biti majka jer za svaki tip pristupa svojem djetetu imaš stručan naziv i čak i onaj najbolji, za koji se svi stručnjaci kunu da je zakon i to su svi opisali u tim nekim knjigama, čak i on krije zamke.
Nije lako danas biti majka jer smo napunjeni raznoraznim "crnjacima" i strahovima, malo-malo pa pedofili, pa malo-malo nekome soc. služba uzme klince, malo-malo čitamo o strahovitim zlostavljanjima unutar obitelji. Da ne spominjem narkomane, alkoholičare, zlostavljače i ino.
Ne kažem da i prije toga nije bilo, ali danas je to javno i svakodnevno.
Bojimo se za svoju djecu, hoćemo li odgojiti zdrave i samosvjesne pojedince, hoćemo li ih uspjeti održati na pravome putu, hoćemo li uspjeti kao majke, kao očevi da nam djeca danas-sutra budu kvalitetni, civilizirani pojedinci sa razvijenom empatijom i emocionalnom ličnosti bez nekih većih rupica.
I zato dajemo sto i dvadeset posto.
Bojimo se pogrešaka, vlastitih. A svjesni smo da ih ima i da će ih i biti.
Vertex, jasno mi je, ja i jesam to shvatila kao kritiku, mene jelte, ne moje djece. I neka, samo vi dajte. (pa ću se onda skroz raspizditi i poečti vikati na djecu
Cvijeta, bogati, uvik ja
Meni je ovo sve jako zanimljivo čitati jer imam djecu s ogromnom razlikom u godinama, puno se toga promijenilo. Najgore mi je što na nekoj razini IMAM grižnju savjesti
Dojim ovo najmanje (sada 18mj) i mislim na najstarije koje je po tadašnjim naputcima dobilo AD (jer nije dosta dobivalo na težini) s 3 tjedna, s 2 ili 3 mjeseca trebalo je dat jabučni sok i sl... muka mi je kad mislim na to. On me sad gleda i kaže, u šali, a mene si dojila mjesec dana, smije se, ali mene to tako pikne da bi se najradije vratila tih 20-ak godina unatrag, rodila ga opet i dojila do treće.
Na razumskoj razini znam da sam uvijek napravila najbolje što sam znala i mogla, ali u srcu me kopa... kao da osjećam neki bijes prema tadašnjim preporukama, smjernicama, naputcima za odgoj. Srećom ih nisam baš sve slušala, ali i one koje jesam - krivo mi je.
Last edited by yellowkitty; 04.06.2012 at 14:13. Reason: tipfeler
zato jer mi taj nesrazmjer bode u oči, a lafo smo si svi roditelji. itd. itd. ali ako ti to tako ne vidiš, onda je nepotrebno o tome govoriti.
Trina, ja se mislim bi li otvarala temu, ali malo je Splićanki na forumu (Splićana još manje, hahaha). Ja idem u paradu, muka mi je od ovoga, ne znam jesam li više ljuta ili me više sram, grozno, jednostavno grozno kakvi smo!
jos bih nesto dodala.
ja pisem iz pozicije mame 12-godisnje kceri.
kako dijete raste, tako pametan roditelj moze vidjeti neke krive drine, te ih ispraviti.
ja sam neka svoja misljenja revidirala, (u raznim smjerovima), te mislim da je opcenito vazno imati otvorenu i pamet i srce, promatrati dijete, sebe, drugu djecu, citati knjige (za one koji su knjiski tipovi), pokusati reflektirati i samoreflektirati.
ja za sebe mogu reci, da je bez obzira na juulove knjige koje su meni
pa i u knjizi od winterhoffa. od sitnica (mama dodaj mi voce. ne mogu srce. uzmi sama) do situacija u kojima sam recimo uvidjela da u nekim situacijama reagiram simbioticno (prve svade s priajteljicama, znate ono u razredu tko je s kim... mislila sam da ce mi srce puci. krivo, krivo. pomoci mozes onda kada pruzis saosjecanje i vjeru da ona to moze rijesti sama. kad ti srce puca (jer su tvoje srce i njenosrce jedno, a nisu) ne mozes pruziti ni jedno ni drugo, mada sam sigurana da bi 80% nas reklo na prvu loptu, da je majka kojoj puca srce, prava pozrtvovna majka)
sad u pretpubertetskom stadiju mi je vise nego ikada jasno koliko je vazna ta dualnost: povezanost s djetetom (koja je rezultat vaseg zajednickog zivljenja i ljubavi) i to da te dijete iskreno cijeni i respektira. a tak respekt je rezultat tebe kao osobe, ne to sto skuhas rucak, ili kuhas caj kad je bolesno.
eh.
Ma nego šta nego vidim, smeta me taj nesrazmjer na Forumu, a u životu još i više.
Ali baš zato te pitam, zašto nam to pišeš svaki čas? Je li ih mi moramo i možemo privest? Piši negdje očevima, šta majkama prigovaraš da očevi ne pišu? I gdje je tvoj?
LOL. Školi kojoj se ne da otvarat "idi na napredno" - da je brže, onda bi bio ili anđeo, ili onaj što se kezi (nikako namigivac, taj me živcira maksimus - taj mi je baš za ono "ja znam bolje, de da i tebi prišapnem").E jbg, kad ne znam kojoj smajlić-školi pripadaš...
a ne..ja od starta znam da je to moja mana, pa u situacijama kad skuzim da ih necu moci ishendlati, saljem muza.
ono sto sam uspjela od starta je da sam cool kad padne i ma koliko plakala ja bi ostala smirena. isplakala bi se kasnije, no tada bi joj pruzila suosjecanje i rijec utjehe i build me up recenica, ne bi se poistovjetila s njom i "osjecala" sta ona osjeti. to bi kad me ona ne vidi.
svjesna sam da mama treba biti oslonac, a ona to, ako joj je slomljeno srce, ne moze. odnosno, ako dopusti da slomljeno srce bude prepreka u tome.
no da je to tesko postici, je...
MC, naj se ljutit, al sestro mila ti ćeš se nabrinut i naživcirat u životu ako će te to žderat. Možeš se ti i oko gravitacije nervirat, a jabuka će sa stabla ravno dolje, da ga ubiješ...
Ma nego šta nego vidim, smeta me taj nesrazmjer na Forumu, a u životu još i više.
Ali baš zato te pitam, zašto nam to pišeš svaki čas? Je li ih mi moramo i možemo privest? Piši negdje očevima, šta majkama prigovaraš da očevi ne pišu? I gdje je tvoj?
pa to je moj način aktivizma i ne mora direktno biti upućen sugovornicama na topicu, pa ima i čitateljica.
ne prigovaram majkama nego opisujem društvenu realnost.
moj ode po dijete pred školu.
moj? a mogla je biti i moja, zar ne?
.pa to je moj način aktivizma i ne mora direktno biti upućen sugovornicama na topicu, pa ima i čitateljica.
Eto na, opet je upućeno nekim čitateljicama. Opet je žensko za sve zaduženo!
Ajme, oprosti, nešto me ćopilo, neću više, obećajem.
ina, super, ti su nedvosmisleni
:respect:a mogla je biti i moja, zar ne?
moram i ja promijenit avatar.
kitty, ti si uletila ko kec na jedanaest ini i mc
šalim se.
hahahahahaha
ali zašto misliš da s tim mislim samo na žensku populaciju? možda sam mislila i na čitatelje i čitateljice?.
Eto na, opet je upućeno nekim čitateljicama. Opet je žensko za sve zaduženo!
Ajme, oprosti, nešto me ćopilo, neću više, obećajem.
ina, super, ti su nedvosmisleni
sve je dozvoljeno :gender trouble:
Predajem se
ako te tjesi, uspjelo mi je (u tim specificnim situacijama, koje su naravno specificne jer su tipkale na neke moje osjetljivee tipke..djetinstvo i to), kad je imala 10.
Sad sam skužila da nemam pojma jesam li dobro shvatila za koga, a protiv koga bi se Trina tukla.
Last edited by vertex; 04.06.2012 at 14:36.
Ja bi se tukla s onima koji ne vole pedere i lezbe. Ja ih baš volim. A ti?
Jeste li primijetile, da uz časne iznimke ovih naših četvero-tro-mama većina populacije jaše s time teorijama po djetetu ili dva djeteta (ja uključena), i kao majčinstvo ovo-ono, ali jako malo nas zapravo govori da je majčinstvo tako divno danas da bismo ga darovale još kojem djetetu? Kao da imamo neko skolastičko, teoretsko majčinstvo, pa ga promatramo i skrutiniziramo na komadu ili dva? Ja zato suvremeno majčinstvo ne bih uopće svodila ni na AP niti na disciplinsko niti išta - nego na iskustvo ekskluzivnog, intenzivnog, koncentriranog majčinstva...
svaka tebi cast mc.
i dobra ti je ova sa citateljicama.
citam jucer jednu knjigu poznatog austrijskog geneticara, znanstvenika, profesora. kaze covijek u uvodu:
zbog lakseg citanja i razumijevanja pisem sve u iuskom rodu, ali se podrazumijeva da se to odnosi na zene i muskarce.
i sve si mislim, doslo je vrijeme da netko napise sve u zenskom rodu i nosalantno doda, da se naravno podrazumijeva da se sve odnosi na zene i muskarce.
Last edited by seni; 04.06.2012 at 14:39.
evo ifi odlucila da doda malo papra i soli.
alo splicanke, kako je dolje?
na vikend sam skicnula hrvatske portale i bome me je onaj samosazvani odbor protiv parade ponesto unezvjerio.
Trina, iskoristit ću priliku i napisati ono što me tišti godinama u vezi te diskusije. Imam i cijelu pravu priču za objavit o tome, al mi se ne da zabacit je u neki prašni književni časopis, no dobro.
Ja sam odrasla u malom mistu i naš susjed je bio pravi gay, dovodio dečke, živio s njima, nekad i više njih. Za gayeve znam od svoje nulte godine. U mom domu se to reklo, da nema ženu nego dečka, ali tonom - evo leptir evo TV tu je gradonačelnik. Nije mi na pamet palo da je to nešto zbog čega bih ga drugačije gledala.
Kasnije sam imala prijatelja gaya i o tome smo jasno pričali, ali nikome nije na pamet palo od toga raditi show.
Moja je obitelj konzervativna, moja baka i dida pravi mali-građani
I sad kad trebaju hodat po ulici meni nije jasno o čemu pričamo.
Ja to ne razumijem. G. Gay nikad nije pričao da smo mi hetero idioti ili žene gadne, niti smo mi pričali da dva muška fuj ili nešto.
I kako je to jedno starinsko, staromodno društvo najnormalnije razumjelo postojanje gay populacije, bez ikakvih potpitanja ili šarade, a 21. stoljeće odjednom od toga radi slučaj?
Trina, dobro je, ipak se kužimo
seni, to je radila jedna profesorica moje...žene od brata mi :D. Svi primjeri (pravo) su bili sa "she".
Osjetljivi teren...
Ovdje ima roditelja koji bi voljeli imati treće ili četvrto dijete, ali nisu sigurni da bi mu mogli plaćati vrtić ili kupiti nove cipele. Pa se ne upuštaju u tu avanturu.
Posting Permissions
Reply With Quote
