I to definitivno nije netocna informacija, mozda ti vec dugo nisi citala nove zakone o radu, informirala se u AK i sa svojim poslodavcem (kao sto ja jesam). Tko je onda neinformiran...
 |
|||
|
|
|||
I to definitivno nije netocna informacija, mozda ti vec dugo nisi citala nove zakone o radu, informirala se u AK i sa svojim poslodavcem (kao sto ja jesam). Tko je onda neinformiran...
U jednoj poprilicno velikoj firmi u Hrvatskoj, za koju sam radila godinama, velika vecina trudnica nije radila od dana kad su popisale plus na testu. Otprilike 97% tih zena nije imalo nikakvih problema koji bi zahtijevali komplikacije, vec im je odgovaralo bolovanje i otprilike ista primanja kao da su svaki dan dolazile na posao. Ne radim za tu firmu preko tri godine, ali sve cure koje osobno poznajem, a da su ostale trudne u medjuvremenu (ovako otprilike bih bubnula barem 10-15 imena) cuvale su trudnocu kod kuce jer je to puno zgodnije nego raditi.Jadranka prvotno napisa
To je, jel, primjer samo za tu firmu. I da, znam da neka radna mjesta unutar nje ne dozvoljavaju takvu komociju. Samo neka.
Posljednje uređivanje od Kaae : 20.09.2012. at 18:49
anie84 aj nemoj se zestit, seni ti je ovak fakat ispravna osoba, bar po postovima ovdje, pazi doista da bude korektna. ajde ako ti nije tesko nadji negdje na netu tu odredbu, ja je ovak na brzaka ne mogu pronaci, bas i mene sad zanima
Trenutno nemam vremena, ali ne volim kad netko kaze da sam neinformirana, a prije dva dana sam bila u AK i sve se raspitala i znam sto su mi rekli i po kojim zakonima. UKOLIKO si kod istog poslodavca tri godine prije nego zena ostane trudna, ima pravo s njim dogovarati koliko sati u tjednu ce raditi i u kojim vremenskim okvirima i u periodu do sedme godine najmladjeg djeteta moze dva puta promjeniti broj sati u tjednu. Izmedju ostalog, sama sam s AK i svojim poslodavcem to prekjucer raspravljala pa ne znam kako to moze biti netocan navod, a i imam preko nekoliko prijateljica koje isto tako rade i isto im je tako receno.
Ali ne da mi se s nikim svadjat, ne volim kad me se napada bez razloga.
Ali idem pretrazit navecer cim ulovim vremena, pa stavim link.
zena zani je vuk upravo u smislu u kojem ti ovdje govoris o trudnicama i zenama na porodiljnom. sta te briga covjece jer ce biti na porodiljnom 2 mjeseca ili 3 godine. o tome ti sigurno nece ovisiti niti tvoja buducnost niti tvoja penzija, vec o nataliteu i hitnoj promjeni zakona u hrvatskoj.
daj zenama mira covjece i sve one koje razmisljaju o tome tako, a ne ici vaditi statistike. ovo mi je prestrasno.
imas ti bome koga napadati u hrvatskoj tko za koga radi duso moja, a ne se ovako ruzno okomiti na trudnice.
nego deaedi da te nesto pitam ovako iskreno. jel bi te manje smetala zena koja nikad nije redila i uopce nije u sistemu, niti placa porez, ali niti ista ne dobija od drzave, a sjedi doma sa djecom?
ša tako primjerice u njemackoj cak i ako je tako, svaka zena po zakonu koja nikad nije radila, muz dobro zaradjuje pa joj moze biti, ima pravo na elterngled od 3600 eu po svakom rodjenom djetetu koji dobije od drzave + 3 godine radnog staza.
a sad se zapitaj zasto je tome tako, iako ces i tu medju postovima forumasica naci puno dobrih odgovora.
ja stvarno, kolko god da se trudim, ne mogu vidjeti taj silan grijeh koje trudnice rade kad odu na komplikacije.
jel teško ženi, u sedmom mjesecu trudnoće stajati neprekidno 8 sati (bolje reć 12) na blagajni u konzumu?
jel to lako? koliko god joj trudnoća bila uredna i nije bolest. nije bolest, al je ipak drugo stanje, nije normalno svakodnevno stanje.
pa ne rade svi za kompjuterom u uredu.
pa povraćanja u prvom tromjesječju, pa pritisak u trećem, niš ti nije, a sve te boli, pa otečenost...
djeca su važna, djeca su od državnog interesa, žene ne rađaju, natalitet nam pada. ne možeš dat otkaz i nastaviti raditi kasnije, ne možeš živjeti od jedne plaće.
a vi se od svih kategorija uvatile trudnica. trudnice bi trebale biti zaštićena vrsta, kako god.
to je jednom, kako sad stvari stoje, najviše dva put u životu, u 40-godišnjem radnom vijeku, za većinu.
i, žena je ženi vuk, kad se uopće razmišlja o tome jel ova doma radi ljenobe il je doma jer ne može.
a kolko ima tih muških nedelavaca po svim firmama, ajd molim te, potegne ta za njega i inače, pa ne mora još i dok je trudna.
Evo linka; mogu prevesti one bitne stavke kasnije (koje sam vec navela):
http://www.akstmk.at/online/elternteilzeit-14764.html
Posljednje uređivanje od annie84 : 20.09.2012. at 19:08
svaka podudarnost s postovima prethodnice je sasvim slučajna.
Sad cu ja malo sa socijalno (ne)osjetljive strane, pa kud' puklo.
Disklejmer, prije nego me netko pogodi loncem po glavi: stav je formiran prije iseljenja iz HR, dakle prije nego su me poceli placati dovoljno za ono sto radim (ako ne i previse, s obzirom da bi ovo sto trenutno radim mogao obavljati i prosjecno neinteligentan majmun).
Daklem.
Jedna strana problema je opcepoznati hrvatski problem nezaposlenosti, potplacenosti i slicnih uzasa. (Iliti da netko tko 8+ sati na dan stoji na kasi za par kuna nema bas neki polet i poticaj svaki dan ici na posao i s radoscu odradjivati dan.)
No s druge strane je zapravo, barem u mojoj glavi, sasvim ok da netko na toj kasi stajati mora. I da ce mu vjerojatno biti tesko. Ali za to si je sam kriv (ovdje se sad moramo odmaknuti cinjenice da je hrvatski blagajnik potplacen), u 99% slucajeva. Pod kriv, mislim da je sam, vise ili manje svjesno, odabrao takvu karijeru.
Recimo ovdje blagajnici, oni sto pakiraju u vrecice, guraju kolica po parkinzima, peru podove itd. uopce nisu podplaceni, vec placeni sasvim ok. Ali puno manje nego ja, a jos manje netko tko radi nesto pametnije, ili ima jos vise skole od mene, te druge, trece ili desete osobe.
I tako mora biti, odnosno ja osobno u tome problem ne vidim.
Dakle, bilo bi mi jako drago kad bi hrvatski blagajnik imao pristojnu placu. Ali nije me bas pretjerano briga, u tom nekom smislu gdje cu pustiti suzu, jer je njemu/njoj njegov posao tezak, u trudnoci ili bez, jer ga je sam odabrao, na ovaj ili onaj nacin. Mozda krivim odabirom skole, mozda preskakanjem skole, mozda tko zna cime. Nije bas da svi rade posao blagajnika (ne iskljucivo u Hrvatskoj, vec bilo gdje u svijetu) zato sto ih je snasla strasna sudbina pa je to bio jedini izbor. Velik broj bas to zaslusuje svojim trudom, skolovanjem ili bilo kakvim drugim manje ili vise svjesnim odabirom.
(Na stranu drvlje i kamenje, blagajnik je samo jedan od primjera. Mogu jednako tako pisati i o zidaru, vozacu tramvaja, bankarskom sluzbeniku, neurokirurgu, nuklearnom fizicaru, itd. Jedino bih politicare preskocila; ti su posebna kategorija koja ne spada ni u kakve normalne okvire. I eventualno tzv. profesionalne sportase, tipa nogometasa.)
Posljednje uređivanje od Kaae : 20.09.2012. at 19:31
Pa to jest dosta socijalno neosjetljivo.
Ajde da živimo u društvu koje funkcionira po besprijekornoj meritokraciji (a ne po babi i po stričevima).
A i da živimo...postoje različite startne pozicije, različite životne situacije...
Ne bih se usudila reći da si je svatko sam kriv svojim izborom.
ti ko da živiš na nekom rozom oblaku
ljudi ne rade bolje plaćene poslove ne iz razloga o kojima ti pišeš, nego zato jer posla nema.
ili oni očito nemaju vezu tamo di treba
sama znam bar 5 mama u najboljim godinama s raznim fakultetima koje trunu na burzi, a o toliko omraženom poslu blagajnice mogu samo sanjati iako bi i to radile... no gle čuda na te razgovore ih ni ne zovu jer su naravno prekvalificirane
ovo što ti pišeš možda i stoji tamo gdje sad živiš, ali ovdje definitvno ne
ok da stajati mora. al ne mora stajati s trbuhom do zuba. digneš se trudnoj ženi u tramvaju, ne?
meni je ok da ne mora trudna operirati, raditi noćne smjene, raditi u jaslicama gdje stalno mora dizati 15-tero djece i još možda fasovati vodene kozice...itd
I ispricavam se na reakciji, naglo sam reagirala, iz sto razloga nevezanih uz temu. Seni, moia, tko god se nasao uvrijedjenim-ispricavam se.
Pa lijepo sam, na hrvatskom jeziku, napisala da vadim iz konteksta situacije u Hrvatskoj, gdje posla nema, a kad ga ima, onda je po babi i stricevima. I da je utoliko socijalno neosjetljivo za hrvatske okvire.
I u principu je istina, tu gdje trenutno zivim, niskokvalificirane poslove obavljaju niskokvalificirani radnici. Jednako tako je i s visokima. Uz poprilicno rijetke iznimke. Vecina ljudi je stvarno sama odgovorna za svoju sudbinu (iznimke su u principu jedino teske bolesti).
cvijeta, slazem se s tobom u potpunosti oko ovog zadnjeg. U izuzetno uredjenim zemljama zene to ni ne moraju. (Tu recimo moras, nije ih briga sto ti je radno mjesto, a u kakvom si stanju. Ili radis, ili ne radis. Ako ne radis, tvoj problem. Ne kazem da je to dobro; naprotiv. Ali jednako tako mi nije dobro i da jednostavno odlucis ne raditi, neovisno o tome je li to opravdano ili ne, a da je sve skupa lijepo placeno.)
Posljednje uređivanje od Kaae : 20.09.2012. at 20:50
E baš to, da živimo u sustavu koji ne radi po sistemu barba Luka onda bi ono što piše Kaae i imalo nekog smisla, ovako ispada smiješno
Za jednu trudnocu sam koristila 1-2 tjedna komplikacija.
U onoj statistici se vodim kao zena koja je koristila komplikacije. Nema duzine trajanja. Dotukla sam proracun RH
Pročitala sam post i vidim da si si dala truda i naglasila nekoliko puta na si je radnik/radnica u xy mjesecu trudnoće sam "kriv" što mora stajati 8 sati na toj blagajni recimo i da si stav formirala još i prije nego što si se odselila.
Kod nas je sustav takav da sef u hž-u sa jedva završena 3 razreda srednje već godinama radi ko inženjer prometa, a moja prijateljica je sa završenim prometnim fakultetom na burzi. Kad takvih primjera više ne bude onda se može govoriti tko si je za što sam kriv ili nije, jer se trud očito ne nagrađuje niti ne cijeni.
Bolje da izgleda smijesno, nego tuzno, kao na primjer topici koji se otvaraju: "Danas sam vidjela plus na testu. Sto sad? Otvara li bolovanje moj ginekolog ili doktor opce prakse? Moram li nesto posebno reci, ili ce mi automatski otvoriti komplikacije?"
Uostalom, nije bitno. Napisala sam nekoliko puta o cemu govorim, ali ako je bitno razgovarati samo i iskljucivo o Hrvatskoj, onda da, situacija je jadna i bijedna i gotovo nista racionalno se na nju ne moze primijeniti. No zao mi je reci da ne mislim da ce biti bolja ako svi nastave iskoristavati rupe u zakonu i opcenito losu politiku. (Sto vrijedi za bilo koju lokaciju u svijetu, da ne ispada da lupam tudjim spolovilom po plotu.)
Pa stvarno bi valjalo vidjeti neke ozbiljne statistike o bolovanjima u trudnoći, jer napamet i iz vlastitih iskustava ili tema na forumu se ništa ne može zaključivati. Ja na primjer imam potpuno drugačija iskustva, žene u mom radnom okruženju rade čitavu trudnoću i uopće nije uobičajeno da netko uzima bolovanje. Evo sada je jedna mlada kolegica otišla na bolovanje, točno onaj propisani broj dana prije termina poroda.
Kaee tvoji postovi su mi inače zanimljivi i ok, ali ovo što si ovdje napisala me toliko šokiralo da ne mogu naći ni riječi. Toliko diskriminacije je u tvojim riječima da je meni to strašno.
Zar je posao blagajnice ili bilo kakav sličan posao koji rade ljudi sa srednjom školom tako nešto strašno da ih treba osuđivati što ga rade i govoriti sami su si krivi. Zar svi imamo mogućnost, sposobnost i želju biti fakultetski obrazovani i zašto bi morali biti i zašto si je netko tko radi takav posao sam kriv.
Ne znam dali ja živim u nekom paralelnom svemiru, ali s obzirom da vodimo knjige za 100-tinjak tvrki i obrta, pa samim time obračunavamo i plaće, radimo ugovore, obračunavamo bolovanja, otprilike mogu jako dobro ocijeniti situaciju u HR i ona definitivno nije na strani žena majki ni trudnica. One žene koje otvaraju bolovanja čim vide plus uglavnom rade u većim ili državnim tvrtkama, ali one koje rade kod manjih privatnika prvo moraju imati hrabrosti ostati trudne, a kamoli otići odmah na bolovanje.
Nedavni primjer koji nas je zgrozio je jedna trudnica koju je poslodavka u poodmakloj trudnoći poslala na bolovanje da joj ne dolazi takva ružna i debela tjerati klijente, a da ne pričam koliko je ljuta što je ostala trudna i ne ovo nije iznimka, ovakvih slučajeva ima jako puno. Mnogo onih koje ostanu raditi doživljavaju šikaniranja i vrijeđanje, pa im nije ni zamjeriti da odu na komplikacije, ako imaju tu sreću da imaju ugovor na neodređeno, što većina nema. Najmanji problem su u ovoj temi lažne komplikacije, prvo treba urediti radni odnos općenito, a onda možemo pričati i o ovoj problematici.
Annie, evo prvo da smanjimo tenzije.možda je moj post zvucao nabrijano i zao mi je zbog toga.
To zaista nije ništa osobno. Reagirala sam zato, jer mi se čini da ljudi imaju nerealnu sliku o tome kako to izgleda vani. I pocesto to prikazuju kao bajke, koje to nisu.
Pa evo da objasnim, sto sam mislila reci:
Ako pogledas tekst koji si linkala, vidjeti ćeš osnovnu razliku, od tvoje tvrdnje da majka/otac samostalno odlučuje koliko ce i kada raditi skraćeno radno vrijeme.
U ovom predzadnjem postu si se već ispravila, pa si rekla da dogovara sa poslodavcem. Između sama odlučuje i dogovara je prilicna razlika.
No krucijalna stvar je razlika između tretmana firmi do 20 stalno zaposlenih i onih preko 20 zaposlenika. Pojednostavljeno rečeno u manjim firmama nemaš automatski pravo na skraćeno radno vrijeme, te u principu poslodavac odlučuje da li je njemu ta varijanta rada spojiva sa radnim procesima u firmi, te se s nim moraš dogovoriti da li je skraćeno vrijeme uopce moguće, te ako je moguće, dogovarati daljnje modalitete.
Za napomenuti je da takve srednje i manje firme (pri tom se kao zaposlenici ni ne broje honorarni suradnici, nego stalno zaposleni) čine veliki postotak poslodavaca u Austriji.
U većim firmama, imaš pravo na skraćeno radno vrijeme, međutim naravno da ne odlucujes sam kada ćeš i koliko raditi, nego se o tome dogovaras s poslodavcem, na način da nađete najbolji dogovor koji pase objema stranama. Isto tako poslodavac od zaposlenika ima pr tražiti
Ima pravo tražiti i promjenu onima sati, kao i radnog ritma, ako to radni proces zahtjeva.
U principu je u javnom sektoru dogovor jednostavniji, a u privatnom kompliciraniji, te prava na papiru i praksa nisu uvijek jednaki.
Ima tu jos ponešto nelogicnih situacija da formalno imaš pravo biti na porodiljnom 3 godine, ali je zaštita od otkaza samo 2, nisam sigurna da se to u ovoj zadnjoj godini promjenilo.
Nemam sada vremena to proucavati, a mislim da je to za situaciju u Hrvatskoj nebitno, pa sad ne bih išla u detalje.
Ukratko rečeno, situacija u europsim zemljama je sigurno zakonodavno bolja nego u Hrvatskoj, ali tu se nikako ne radi o bajkovitim prikazima, tipa mogu raditi koliko hoću, sto hoću i kada hoću.
Paralelni svemir je samo taj gdje si kvotala dio mojeg posta, a ne cijelu pricu. Blagajnica je samo jedan od primjera, a napisala sam da je u prici mogao biti i nuklearni fizicar i bilo tko drugi, bilo koje strucne spreme.
Ne zivim vani 30 godina, ma ni 10. Samo nekoliko. Nije bas da sam izgubila svaku vezu sa zdravom pamecu, ili ljudima u Hrvatskoj. U kranjem slucaju, svi osim muza mi i dalje tamo zive, primaju placu ili mirovinu ili zivotare. Znam sto se dogadja, ne zivim na ruzicastom oblaku.
Gotovo svu skolu sam zavrsila u Zagrebu. Nisam pripadnik nikakve posebne kaste, nitko mi nista nije poklonio, nitko me nije zaposlio preko veze, ni tamo, a ni ovdje. Ali ipak sam si za neke poslove bila sama kriva, u jednakom kontekstu kao sto sam napisala da si je kriva i fiktivna blagajnica, zidar ili nuklearni fizicar. Dok nisam imala diplomu fakulteta, zaradjivala sam manje i radila na losijem radnom mjestu nego nakon zavrsene bolje skole. U krajnjem slucaju, trenutno sam si opet sama kriva, jer usprkos magisteriju radim posao za, u najboljem slucaju, zavrsenu srednju skolu. No i to je djelomicno moj izbor: otisla sam nekamo gdje sam stranac i trenutno ih za moje radno iskustvo s drugog kraja svijeta bas i nije briga. Pa eto, sad opet malo studiram jer ce mi vjerojatno njihov magisterij biti puno vise iskoristiv od hrvatskog. I onda, ako bude sve kako treba, bit cu si opetsama krivakad i ako se zaposlim negdje na boljem radnom mjestu, za duplo vise novaca, koliko bih sa strucnom spremom mogla (teoretski) zaraditi.
Nemam ama bas nikakvog razloga podcjenjivati ljude sa zavrsenom srednjom skolom, a bez fakulteta. Pa zasto bih?! Nisam monstrum, a nisam ni sama zavrsila fakultet s 22, vec skoro deset godina nakon toga. Muz mi jos nema diplomu, a fakultet nije zavrsio niti jedan od mojih roditelja (nisu ni njegovi). Jedina poanta blagajnice (a onda i srednje skole, ako cemo ih tako izjednaciti) jest ta da je sasvim realno da netko sa cetiri razreda zavrsene srednje skole ne bi trebao ocekivati radno mjesto i placu doktora nuklearne fizike. I obratno.
I to ne funkcionira u Hrvatskoj. Nazalost.
Posljednje uređivanje od Kaae : 20.09.2012. at 22:55
Seni, imas pravo, sama odlucuje je bio krivi sklop rijeci, odlucuje u dogovoru s poslodavcem, da. Ali za sada sam rijetko cula da nisu postigli dogovor, ali naravno da i toga ima. A ovo za 2 godine garancije radnog mjesta je jos uvijek tako, to se nije mijenjalo . U svakom slucaju, znam sto mislis pod bajkovitim prikazom, nisam ga mislila tako prikazati-ali u svakom slucaju je bajkovit u odnosu na Hrvatsku)
Imas pravo da je veliki broj i manjih firmi, no od ljudi koje znam svi rade u vecim firmama, gdje je i puno vise od 20 ljudi, pa se s time susrecem svaki dan, pa sam iz te perspektive govorila, ali naravno da moramo gledati i siru sliku.
U svakom slucaju, sve sto si rekla je na mjestu, da ne budemo vise ot
Posljednje uređivanje od annie84 : 20.09.2012. at 23:24
Upravo ide emisija na rtl2 o otkazu i trudnicama. Kaže gospođa neka mlade žene u molbi za posao navedu da imaju organizirano čuvanje djece, pa će imati više šanse za dobiti i zadržati posao. Smiješno! I tužno!
Vidim da pišete o blagajnicama i školskoj spremi. Moja je susjeda napravila feštu kad je dobila posao blagajnice u velikom trgovačkom centru, nakon što je, kao diplomirana ekonomistica sa prosjekom većim od 4, pune tri godine konobarila i/ili bila na burzi.
Pretpostavljam da susjeda zivi u Hrvatskoj, pa je poprilicno razumljivo da je bila sretna zbog stalnog posla, za razliku od povremenih ili nepostojecih poslova. Sto je tuzno i u gotovo nikakvoj vezi s onim sto sam napisala. Ali nema veze, ocito je nemoguce napisano izvuci iz konteksta Hrvatske.
potpisat ću jen.
kaae ti si odrasla u zagrebu gdje je svakomu sve dostupno,
po manjim mjestima roditelji djeci ne mogu financirati niti mjesečnu kartu do malo većeg grada,
da bi mogli pohađati srednju školu,
a da ne pričamo o odlasku na fakultet i slično.
s te strane ne možemo baš reći da je svatko sam sebi kriv za nešto.
a s druge strane valjda negdje postoji i krivac onim ljudima koji sa završenim faksom
sjede na blagajni ili čiste tuđe haustore.
Pa nije svaka žena niti dovoljno sposobna da završi fakultet, a i zašto bi bila.
To ne znači da u trudnoći ne zaslužuje biti pošteđena teškog rada i fizičkih napora.
Ja te kaee potpuno razumijem. Ono što pišeš bi trebalo funkcionirati u nekom normalno svijetu i pretpostavljam da u takvim svijetovim visokoobrazovani nisu čistači i zidari(da se odmaknemo više od tih blagajnica) osim ako to nije njihovom odlukom ili njihovom greškom štajaznam recimo neki manager pokro firmu ili klijenta pa se to zna i više ne može dobiti posao u struci. Kod nas je to opet znamo sasvim drukčije.
Ono što sam ja htjela reći da je kod nas sve naopako i da se mora čistiti od glave. Da bez obzira što nije moralno otići s prvim plusom na porodiljni ja jednostavno ne mogu zamjeriti tim ženama. Kad sve ostalo bude kako treba, kada ljudi budu radili poslove primjerene svojim zanimanjima i kada budu adekvatno plaćeni za to. Kada prosječna plaća bude veća nego potrošačka košarica, e onda možemo pričati o ukidanju socijalnih prava. Onda možemo pričati o tome da će se netko pripremati za trudnoću tako što će staviti neki ekstra novac sastrane ili smanjiti neke troškove tipa ne otići na putovanje, ne kupiti novi auto i odreći se nekih luksuza da bi mogao biti doma s djetetom ako to želi.
X
ne ne stoji, vjeruj mi ni tamo. to je ono protiv cega se demorakti u usa svim silama bore i mnoge nestranacke udruge, udruge gradjana do pojedinaca, takve brutalne socijalne neosjetljivosti u usa, međutim teško je iznivelirati ono što su republikanci ostavili za sobom. republikanci (štititelji isključivo kapitala) puno su agresivniji od demokrata (socijalno osjetljivijih).
Meni se u globalu sviđa ova ideja osobne odgovornosti kako je vidi Kaae i definitivno ću u tom pravcu odgajati djecu.
Ali, lako je meni pametovati kad sam ja u većini slučajeva imala i sreće.
To što sam se rodila u sređenoj obitelji, relativno dobrostojećoj gdje me nitko nije zlostavljao ni zanemarivao, što sam se školovala u vrijeme besplatnog studiranja, što sam se rodila sa sposobnosti da usvajam nova znanja, što nisam dobila po glavi na tramvajskoj stanici... sve su privilegiji koji neki ljudi nisu imali.
Što ja znam o tome kako je kad se na tobom vrši nasilje, kad si gladan, kad si bolestan, kad nemaš predispozicije za nešto?
Kako će se moja susjeda sa sela, od neobrazovanih siromašnih roditelja i objektivno manje inteligentna od mene naći u istoj finalnoj poziciji kao ja?
I bez obzira što se ja nisam rodila sa svojim diplomama, ne želim nju vidjeti za blagajnom kako stoji na nogama s trbuhom do zuba.
uh imala bih što reći za ovo s faksom
ako je nekoga život minirao na tom polju, ta sam
odličan učenik uvijek, fakultet se podrazumijevao
došao rat, rasturio obitelj, mogućnosti i život.
moja mama nije imala ni da mi da za kartu do fakulteta, kamoli što drugo
sad se čini nevjerojatno, ali život napiše scenarij koji je teško zamisliv u nekim redovnim uvjetima
ali ja sam ga ipak upisala i to 4 godine poslije, a kad bih sad krenula pričati što se u međuvremenu izdešavalo pola vas ne bi to ni povjerovalo
samo sam htjela reći da ljudi nisu baš uvijek sami krivi za neke situacije u životu, često se dese i one na koje nemamo nikakav utjecaj
ja sam za to da se trudnice i roditelje male djece ne dira
koliko parazita sustavno desetljećima pljačka ovu državu pa bi bio red najprije raspetljati to vrzino kolo
ja sam radila do 32 tt jer sam se osjećala da bolje nisam mogla, ali to je uredski posao a da je išta moglo ugroziti moju bebe ne bih sigurno išla( kao što boravak u hladnom i višesatno stajanje ipak nisu preporučljivi)
s prvom sam pak bila nepomična 5 mjeseci i jedva smo to sretno okončali
ne podržavam općenito neradnički mentalitet i odlazak na bolovanje po defeaultu
međutim tko je taj koji bi odredio koja trudnica se smije osjećati ovako ili onako
U zakonodavstvu Austrije je predviđeno da ako zatrudnis, a radiš na fizički teškim poslovima, ili poslovima koji zbog prirode rada/posla mogu stetiti trudnici, da je poslodavac dužan prebaciti te na drugo radno mjesto, koje je kompatibilno sa trudnocom.
Da lisu i hrvatski zakoni takvi?
napisala si sama da si je svatko kriv za svoju sudbinu svojim izborom pacevsi od same skole nisi li?
takava izjava je prestrasna pogotovo sto nije lapsus, nego se i dalje tvrdokorno nje drzis.
tvoja izjava o zivotu drugih ljudi i razlicitim sudbinama je toliko hladna, brutalno neosljetljiva, zapavo beskuprulozna i meni govori o osobi koja je u stanju gaziti preko leseva da bi dosla do cilja.
takvih ljudi se doista grozim, ali ne cudim se vise, tokom zivota sam ih upoznala nekoliko.
mogu ti samo predoloziti pazi da ti se jednom tvoj vlastiti baceni bumerang ne obije o glavu jer stara poslovica kaze tko visoko leti kad tad nisko pada.
a protiv sudbine se na zalost covjek ne moze boriti.
A u kojem zakonu je navedeno da trudnica na "laganom" radnom mjestu, npr. sjedi u uredu 8 sati smije otiči odmah na bolovanje ako npr.:
1.) nadređeni je konstantno maltretira na neviđene načine
2.) 3 kolegice pored nje puše 8 sati dnevno
3.) radi se o negrijanom uredu, a trudnica je eto trudna baš po zimi
4.) izvode se radovi na krovu ureda (jer je u potkrovlju), skidaju se one štetne ploče i mijenjaju grede, dok trudnica "lagodno" sjedi ispred kompjutera u tom istom uredu, pod tim istim krovom 2 metra dalje
5.) mjesec dana svakodnevno pomalo farbaju stolariju u uredu s smrdljivim bojama???
Da li ima pravo otiči na bolovanje? Gdje je to regulirano?
I ne, ovo nisu izmišljenji, a bome ni karikirani primjeri, ovo je tek mali dio stvarnih situacija trudnica koje poznajem, ili mene same.
Ovo je meni bilo u podudarnosti s jednom od izgubljenih, nečuvanih trudnoća.
upravo sve ovo što si nabrojala i još više određuje ljudsku sudbinu i put svakog od nas. osim toga nismo svi od istog materijala, neki su ljudi jaki, cvrsti, fajteri, neki nisu, neki su po prirodi njezni, senzibilni, osjetljivi, puno puno je tu faktora koji utjecu na neciji put i sudbinu, nikako samo covjek sam.
osobna odgovornost koju gore navodis sa ovim svim pobrojanim dole nema veze. uciti djecu osobnoj odgovornosti je sasvim druga kategorija i obuhvaca sasvim drugacije socijalne principe.
Posljednje uređivanje od moia : 21.09.2012. at 09:55
Ne znam da li je to negdje regulirano. Zato i pitam.
Da li se netko trudi, da ono sto nije regulirano, postane regulirano, ako misli da treba biti regulirano?
To nisu normalni radni uvjeti niti za jednog radnika, bez obzira na trudnoću.
Da, nisu normalni, ali redovno postoje, barem u mojem svijetu.
x
Kaae, ovdje govorimo o trudnoci, ne o radu cijeloga zivota. Tvoje razmisljanje bi jos moglo proci u vezi izbora zanimanja i mogucnosti izbora zaposlenja (makar je i to labavo, i ne moze proci cak ni kao cisto teoretiziranje o idealnom svijetu u kojem svi imaju jednaka pocetna prava i startne pozicije, okolnosti itd, jer ovo sto ti govoris je vec diskriminacija nerodenog djeteta i nema nikakve veze s nekim idealnim svijetom), ovdje je stvar u trudnoci, ne samo majci, nego i djetetu, i tu bi svi trebali imati jednaka prava i mogucnosti i tretman od strane zakona, poslodavca, prirode ili sudbine!!!
ja ne vidim ništa strašno u kaainom postu, ne znam kako vi to čitate.
no, ovo i dalje potpisujem:
ako od onih početnih deaedinih 58%, oduzmete prave komplikacije (za vrijeme cijele trudnoće plus one povremene - mučnine, krvarenja, hematome...), pa ove koje moraju stajati, pa sve ove slučajeve koje je anemona navela, dolazimo vjerojatno do jako malog postotka onih žena koje ne rade jer im se neda. a i te vjerojatno ne odu odmah, tako da govorimo o par mjeseci bolovanja.ja sam za to da se trudnice i roditelje male djece ne dira
Mislim da Kaee nije napisala ništa uvedljivo ili diskriminirajuće, jednostvano je nevjerojatno koliko neki mogu secirati tuđe postove i izvlačiti stavri iz konteksta i praviti se da ne razumiju što je htjela reći.
Da, vidim da je prestrasno kada se izvade statistike i iznesu argumenti, lakše je iznositi patetične i paušalne optužbe. Činjenice i argumenti ne prolaze dobro jer pokazuju pravo stanje stavri.
I da, moja penzija itekako će ovisiti o broju onih koji neopravdano cicaju proračun, zato mi je strašno kad vidim da 58% trudnica otvara komplikacije - jer, realno, to jednostavno nije moguće.
Upravo tako. Ali ne da neki onda to iskorištavaju, a drugi rade do pred porod, jer svojom plaćom financiraju one koje ostanu doma čim dobe plus na testu.
I ponavljam, lovu ne daje država, nego drugi koji rade. Svako lažno bolovanje, uzima meni i mom djetetu iz usta, a ne državi. E sad, da li ti misliš da bi i ja trebala varati, lagati i muljati, pa uzeti nekom drugom, jel to moje pravo?
Ili mislite da je korisnije (svakako je jednostavnije) naprosto zaobilaziti zakon, jer to ionako svi rade.
Na kraju krajeva, da transformiram cvijetino pitanje:
Da li je to zaista neki grijeh, da recimo oni zaposleni u nepostojecih državnim agencijama ( pisalo u novinama) primaju placu i ništa ne rade? Mislim ljudi, imaju familije, djecu, znamo kakva je situacija s poslom, puno nezaposlenih, itd...
Da li je strašan grijeh sto nam je bivši premijer kaznio nekoliko desetaka milijuna eura? Pa i on ima familiju, skupo je studira je u NY-u.
Da li je grijeh da je neki tamo stef kaznu poduzeću par tisuća kuna. No znamo kakva su vremena, nema se posla, čovjek ima djecu, treba kupiti knjige.....
Sve je to ljudski razumljivo, no pitanje je zaista, da li su zakoni tu, zato da ih se pridrzavaju svi, ili samo oni neki drugi. A ja ću za sebe sigurno naći neko opravdanje, zašto to sto radim bas i nije neki grijeh. Zar ne? Pa nisam nikoga ubila. A nisam ni milijune ukrala. Naravno nisam bila u prilici da ih ukradem, tko zna, da li bih i onda pronašla neko razumljivo objasnjenje (Sanader ga vjerojatno ima) zašto, ja mogu biti iznimka od zakona.
I naposljetku vjerujete li vi da ta mitska Švedska funkcionira:
No super, koliko prava, kakav dobar standard,...ovo, ono...aha tu su i neki zakoni, pa dobro drzat ćemo ih se ako bas mora..
Ili
Držimo se zakona, mijenjamo zakone na bolje, odgovorni smo i djelatni građani, ne podrzavamo mito, korupciju, izvrdavanje zakona, pa kao posljedica dolazi uređena država, demokracija, široka paleta prava, ukratko dobro funkcionirajuca socijalna država?
Koliko sam ja upućena, naš zakon kaže isto kao što si ti navela da je u Austriji. Samo što se to u Austriji vjerojatno poštuje više nego kod nas.
Kod nas ako radiš u manjoj privatnoj firmi, u praksi imaš vrlo malo prava. Barem je to moje iskustvo.
pa mozda i nije strasno, nego je logicki neutemeljeno. cinjenica je da ce netko uvijek trebati raditi ne bas primamljive i lose placene poslove u ne bas divnim uvjetima. i ne treba biti diskriminiran zbog toga, bez obzira je li si sam kriv ili ne
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom