Evo mene natrag...ova krivnja što se gore spominje...to je krivnja za koju mislim da svako posvojeno dijete osjeti barem jednom u životu, a to je krivnja da je ono nešto krivo napravilo pa je zato išlo na posvojenje, to je slično onome kad si djeca predbacuju za razvod roditelja... mislim da tu nema neke velike pomoći, što god da rekli i kako god djetetu objasnili jer to svako dijete pomisli barem jednom, to je ono zašto koje nas muči, a jedini način da nađemo 100% točan odgovor je da potražimo bio roditelje i da nam oni kažu zašto su to odlučili...

IvanaS mislim da bi bilo bolje kada bi razgovarali svi zajedno a ne samo ti ili samo tvoj muž s djetetom nego napraviti kao neki sastanak svi zajedno i da onda skupa odgovarate, na pitanje koje bude postavljeno, mislim da bi to bilo bolje i za vas i za dijete jer ćete se još bolje zbližiti svi zajedno...

dalje...pogreške...hmmm sad kad pišem mi baš ništ ne pada na pamet, a zašto neznam, bila sam jako željeno dijete i nošeno ko kap vode na dlanu i to ne samo od strane roditelja već cijele obitelji... mogla bi kao pogreške napisati neke nesuglasice za vrijeme puberteta, al kad pogledam nisu one imale veze s činjenicom da sam usvojena nego s velikom razlikom u godinama između mene i roditelja pa tako i različitih mišljenja, sada kad sam i sama roditelj bi isto to radila i isto govorila svojoj djeci što su i oni meni, al đabe kad sam ja onda bila sama sebi najpametnija na svijetu, i dan danas mi se desi to ... evo recimo da bi mogla malo tati zamjeriti(trunkicu) neke reakcije vezane uz ovo kad sam pronašla bio mamu i kad smo zamolili nekoliko ljudi (rodbina) da se malo raspita po Bosni o njoj, pa je reagiral kao kaj svi moraju to znati...al je zaboravil činjenicu da svi od rodbine to znaju, jedino ak nije ciljal direkt na to da svi ne moraju znati da ju tražimo, al se iskupil tim kaj je istog dana nakon par min pisal skupa samnom molbu za czss. Mama- bilo mi je malo bed dok je rekla da na upoznavanje ako budem išla nebi išla samnom da i ona upozna moju bio mamu, što ju razumijem u potpunosti, al se i ona iskupila i osigurala mi pol svoje braće i sestrični da budu samnom na tom sastanku ukoliko do toga dođe jer sam rekla da sama nejdem...tak da ako sam im ikad i kaj zamjerila brzo su oni to ispravili i na kraju svega sam im se još više divila kaj bi oni sve za mene napravili pa makar morali ići preko sebe i svojih osjećaja pa čak i ponosa...