Kako preživjeti? Bellinda, dan po dan. Neće ti biti lako, ali svaki dan bit će za mrvicu lakši. Vjerojatno ćeš proći i tugu i ljutnju na svih i na sebe, i depresiju i ono pitanje koje smo si sve postavljale (i postavljamo si, bar ja da) "zašto baš moje dijete?"

Možda će ti biti lakše kad vidiš da nisi sama, da nas je puno koje smo doživjele da ostanemo bez bebe i početkom trudnoće i polovicom, na samom porodu ili nakon njega. Preživjele smo. Što se sve slomi u svakoj od nas, znamo same, ali idemo dalje.

Meni osobno je tek rođenje idućeg djeteta smanjilo bol u srcu. Smanjilo, nestati vjerojatno neće nikad, no ni ne treba, neka živi u mom sjećanju.
S vremenom, kad prođu godine i nova beba (ili bebe) ispuni dom svojom prisutnošću, bude dobro, toliko dobro da prođe dan, pa tjedan da se ne sjetiš, ali neki datumi će te vjerojatno uvijek podsjetiti.

Sada piši, ako ti pomaže, potraži pomoć obitelji, pričaj ako ti je lakše. No, budi spremna da ljudi neće htjeti pričati o tvojoj bebi, da će željeti što prije zaboraviti, da će ti govoriti kako ćeš imati drugu bebu, da moraš to ostaviti iza sebe. Kako bebin tata? Moj muž i nije htio pričati, drugačije je to sve prihvatio, brže išao dalje. Ne znam, svatko je drugačiji.

Ako osjetiš da trebaš pomoć psihologa ili psihijatra, nemoj se ustručavati pitati uputnicu svoju liječnicu. Drži se!