Ni ja ne volim dlake i pokušavam ih redovito depilirati. A volim i tange, baš ste ih iznapadale jadne.

Da nastavim u duhu oftopikarenja, ono što najmanje volim je kad osjetim nečiji smrad ili, pak, miris. Kad osjetim da netko smrdi, ne mogu ni pričati s tom osobom, ni biti kraj nje, ali jednako mi smetaju i tuđi parfemi, pogotovo kad se netko ful našprica. To smatram invazijom u moj prostor i na zrak koji udišem i nikad mi neće bit jasna ta potreba za našpricavanjem parfemima, to mi spada u nekulturu, netko nekome nešto natura. Ne želim udisati ni tuđi smrad, ali ni tuđe parfeme, a u biti svodi se na isto.
Imamo na yogi jednu tetu koja redovito dolazi na vježbanje našpricana, sretna sam kad je nema ili kad dođe u drugom terminu jer mi potpuno pokvari doživljaj. A kako to nekome reć...
Je li ima netko sličnih problema?