a kako mu objasniš zašto nije pristojno kopati nos?
o, da,to je isto ugodna radnja, dobra za kontemplaciju
ronin:dotad, kako se suočiti s pitanjem zašto? a ne znam...ovisi o pitanju. no ponekad je (barem mojoj djeci je) dovoljan odgovor "ajde vjeruj svojoj mami kad ti nešto kaže, da te učim pristojnom ponašanju i želim ti sve najbolje na svijetu,imaj povjerenja u mene, OK?a za par godina ćemo opširnije na tu temu. mislim, to funkcionira. ne želim da mi dijete baš svaku situaciju dovede u pitanje sa "a zašto" , npr zašto se ne mogu pokakati nasred plaže, a baš mi je sila? prvo mi mora vjerovati kao mami koja ga od prvih dana uči nekakvom prihvatljivom ponašanju, ima neke stvari slušati skoro pa bespogovorno:nemajka:a kasnije, kako bude veće, ćemo natenane.
gdje je nestalo ono staro- zato što sam ja to rekla!? I Točka.Oni stvarno nisu sposobni baš svaku situaciju shvatiti uzročno-posljedično, samo je važno da ih se u konačnici ne ostavi bez objašnjenja, da znaju da će u pravilu objašnjenje ipak dobiti,al ne baš uvijek kad se njima prohtije filozofirati prije nego poslušaju.. (opet sve ovisno o dobi)
cvijeta:u kontekstu ZO, ja bih se vratila na ovo.
stav o masturbaciji koji će djeca dobiti na ZO, ne razlikuje se suštinski od stava vjernika. odnosno, nije da se ne razlikuje, nego ćete to nadograditi tim kompliciranim pojmovima sebedarja i ostalim kompliciranim teorijama. we, meni to suviše komplicirano za taj čin. crkva ga je uzdigla na razinu koju nema nit ne zaslužuje, al nije moje da sudim
Da, i po meni bi, također, svijet mogao biti puno jednostavniji. Istina, taj banalni parminutni čin da zaslužuje toliku moralnu težinu, u to ne mogu ni ja baš ući, zato se polomih pokušavajući dokučiti tehnički, zašto, zašto, a nije da ne kužim cijeli kontekst u koji je stavljen u Katekizmu, jer se jedino u cijelom tom kontekstu cjelovitosti spolnog čina može shvatiti da mu se pridaje neka pažnja, inače ne. I vjerujem stvarno da se u praksi zaista danas ne tretira kao bogznašto, tj. ovisno o dobi čovjeka i životnoj pozadini, a to najčešće ispadne no big deal case. A ti nećeš skužiti ni zašto apstinencija prije braka, jer da bi to skužio i poštivao rečeno, prvo to trebaš i htjeti razumjeti tj. trebaš biti spreman ući u taj film, a u njega ne možeš ući kroz par forumskih objašnjenja i citata iz katekizma. Zašto ti to govorim? Zato što mislim da su oni mladi koji to slušaju kod don Stojića zaista i ušli u to, a treba ti za to malo više knjiga pročitanih, od Teologije tijela (koja, navodno, ima malo zakukuljen stil pisanja), do onih popularnih koje s tim temeljom sve lijepo obrađuju i pojašnjavaju. I, još uz to, molitva, sakramenti, predavanja...sigurna sam da ti mladi ljudi, dio njih, koji tako žive, ZNAJU ZAŠTO.
Trebaš ti duboko u sebi znati zašto i osjećati da ti to nešto donosi, inače nema svrhe, ako je samo radi poslušnosti zapovijedima, teško je izvedivo. Bar ja tako mislim.
Recimo, u moje vijeme (leo, de ti pristavi te kokošje nogice), nije bilo tih knjiga, ni na taj način predavanja, ili ja nisam na to potrefila, i to je moguće, tako da je sve to bilo kao neka tamo visoka, nedostižna zapovijed, kojoj se dubinski smisao uopće ne može dokučiti, u nekim vjetropirskim godinama naročito, a kako je ne dokučuju ni oni iz okoline, ni stariji ni mlađi, niti je se drže, tako mladi idu po svom instinktu. Govorim za svoj primjer, kao i primjer ogromne većine iz mog okruženja. Naš se život uglavnom nije razlikovao od života ostalih mladih, bili ateisti ili što drugo. Ruku na srce, nisam ni znala tko je tko po nekom vjerskom uvjerenju.
Don Stojić kaže kako mladi s kojima on radi to sve danas bolje razumiju i prihvaćaju nego njihovi roditelji. Vjerujem da je tako. Ali ima tu i njegove zasluge, i drugih koji rade s mladima.
Tako, cvijeto, dug je put do spoznaje.
Inače, jesi skužila, piše po novinama, da je najviše potpisa roditelja protiv ZO stiglo iz škola u puli, rovinju, rijeci.
Ja sam mislila da kod vas vijori bandiera rossa, ha?