odgoj u duhu vjere 6. dio

[Marija]

Da...kako rekosmo, treba djeci govoriti o stvarima primjerenim njihovoj dobi

Ama ja se s tim potpuno slažem, ni oni bujni grijesi nisu primjereni za dob od 9 godina, no to što trebaju naučiti sve Božje zapovijedi, od kojih su im neke nejasne, meni ima istu težinu kao i učenje drugih informacija koje su im (možda) u tom trenutku suvišne.

Kod pripreme za ispovijed i dublje ulaženje u Božje zapovijedi su se i tako fokusirali na ono što djeca mogu pogriješiti, a onda i ispraviti - svađu s roditeljima, neispunjavanje obaveza, laganje, tučnjavu, ruganje itd. To je u njihovoj dobi primjereno.

Da se u školi (ili u crkvi) inzistiralo na nekakvim grešnim mislima, dodirima i sl. kao što je objavljeno na onom linku (iskreno, pitam se koliko je to autentično, možda isto toliko kao i dječak koji je morao obući haljinu u sklopu ZO) - da vidim da netko dječju spolnost i normalnu razvojnu fazu svodi na seksualnost gledanu kroz prizmu odrasle osobe, vjeruj da bih se digla na zadnje noge.

I kao što mislim da dijete treba krenuti u školu kad je zrelo i spremno, tako i razgovor o spolnosti po mom mišljenju treba slijediti djetetov razvoj i interes. A da ne govorim kako je meni kurikulum ostavio dojam vatrogasne metode a ne spolnosti koja je povezana s emocijama, al ajd, vjerujem da će učitelji taj dio odrađivati puno bolje nego što su autori složili.

I kod ZO mislim da je jedan od velikih problema (osim što su ga uvalili kad je školska godina već krenula, bez javne rasprave i peer review pristupa koji je ključan ako itko želi pričati o nekakvoj znanstvenosti) upravo taj što nitko od autora nije učitelj ni profesor koji radi s djecom.

Mislim, ovaj dio:

razlikovati pojmove prijateljstvo, zaljubljenost, ljubav, bliskost, seksualna privlačnost

je po mom mišljenju potpuno promašen za dobar dio djece od 11-12 godina. Koliko djece te dobi osjeća baš ni manje ni više nego seksualnu privlačnost? Mogli su slobodno nadodati i pojam roditeljski instinkt, mislim da ga u toj dobi jednako osjećaju.

[Kanga]

I kod ZO mislim da je jedan od velikih problema (osim što su ga uvalili kad je školska godina već krenula, bez javne rasprave i peer review pristupa koji je ključan ako itko želi pričati o nekakvoj znanstvenosti) upravo taj što nitko od autora nije učitelj ni profesor koji radi s djecom.

Mislis li da je to problem samo ZO ili i ostalih predmeta? Je li ikoji školski predmet kod nas uvođen uz javnu raspravu i peer review (a u gimnazije ih se sačuvaj nas Bože koliko uvelo u novije vrijeme)? Čisto sumnjam (pogotovo kad se sjetim i mnogo većih stvari koje se uvode bez prave javne rasprave ).

Što će i koliko djeca koristi ili štete od ZO imati, 99 % ovisi o osobi koja će ih podučavati, a ponajmanje o kurikulumu. To je stvarnost svih nasih kurikuluma.

[ronin]

Mislis li da je to problem samo ZO ili i ostalih predmeta? Je li ikoji školski predmet kod nas uvođen uz javnu raspravu i peer review (a u gimnazije ih se sačuvaj nas Bože koliko uvelo u novije vrijeme)? Čisto sumnjam (pogotovo kad se sjetim i mnogo većih stvari koje se uvode bez prave javne rasprave ).

Što će i koliko djeca koristi ili štete od ZO imati, 99 % ovisi o osobi koja će ih podučavati, a ponajmanje o kurikulumu. To je stvarnost svih nasih kurikuluma.

Još kad bi postojao udžbenik....

[vertex]

Ama ja se s tim potpuno slažem, ni oni bujni grijesi nisu primjereni za dob od 9 godina, no to što trebaju naučiti sve Božje zapovijedi, od kojih su im neke nejasne, meni ima istu težinu kao i učenje drugih informacija koje su im (možda) u tom trenutku suvišne.

Kod pripreme za ispovijed i dublje ulaženje u Božje zapovijedi su se i tako fokusirali na ono što djeca mogu pogriješiti, a onda i ispraviti - svađu s roditeljima, neispunjavanje obaveza, laganje, tučnjavu, ruganje itd. To je u njihovoj dobi primjereno.

Da se u školi (ili u crkvi) inzistiralo na nekakvim grešnim mislima, dodirima i sl. kao što je objavljeno na onom linku (iskreno, pitam se koliko je to autentično, možda isto toliko kao i dječak koji je morao obući haljinu u sklopu ZO) - da vidim da netko dječju spolnost i normalnu razvojnu fazu svodi na seksualnost gledanu kroz prizmu odrasle osobe, vjeruj da bih se digla na zadnje noge.

I kao što mislim da dijete treba krenuti u školu kad je zrelo i spremno, tako i razgovor o spolnosti po mom mišljenju treba slijediti djetetov razvoj i interes. A da ne govorim kako je meni kurikulum ostavio dojam vatrogasne metode a ne spolnosti koja je povezana s emocijama, al ajd, vjerujem da će učitelji taj dio odrađivati puno bolje nego što su autori složili.

I kod ZO mislim da je jedan od velikih problema (osim što su ga uvalili kad je školska godina već krenula, bez javne rasprave i peer review pristupa koji je ključan ako itko želi pričati o nekakvoj znanstvenosti) upravo taj što nitko od autora nije učitelj ni profesor koji radi s djecom.

Mislim, ovaj dio:

je po mom mišljenju potpuno promašen za dobar dio djece od 11-12 godina. Koliko djece te dobi osjeća baš ni manje ni više nego seksualnu privlačnost? Mogli su slobodno nadodati i pojam roditeljski instinkt, mislim da ga u toj dobi jednako osjećaju.

Marija, o pravovremenosti uvođenja pojedinih tema bi se sigurno moglo raspravljati. Meni recimo nije sjela tema o prikazu žene i muškarca u pornografiji u šestom razredu - misim da je to dobra tema, ali za neku malo kasniju dob. U 6. razredu, govorila bih djeci o tome zašto je pornografija štetna za djecu, a ne bih stavljala nagasak na rodne stereotipe.
Ova tema koju ti citiraš, a ne vidi se u mom citatu, ne mislim da je preuranjena. To je doba kad curice dobivaju mjesečnicu, doba spolnog sazrijevanja. Uz to sigurno idu i začeci osjećaja koji su seksualni. Uostalom, s djecom se može razgovarati o svarima koje nisu još sami proživjeli, govori se s njima i o braku, a ne misli se da su za njega spremni.
Međutim, kod pravog tajminga bi netko od struke, psiholog, trebao imati zadnju riječ - a znam da ga nije bilo u timu.

[Nena-Jabuka]

Međutim, kod pravog tajminga bi netko od struke, psiholog, trebao imati zadnju riječ - a znam da ga nije bilo u timu.

Kaže Filipović da je bio jedan, jedan psiholog od ukupno 14 članova radne skupine.
Za dobro se zamisliti koliko su konzultirali struku.
Jedno je sadržaj i namjera koja se želi postići, a drugo KAKO taj sadržaj uobličiti da bude dobar za djecu, kako ga prezentirati i kada.
Ako to dječji psiholozi ne znaju, onda ne znam tko zna.

Koliko čitam po tekstovima i tu i tamo pojedinim intervjuima s kliničkim i dječjim psiholozima, nemam dojam da su ih previše konzultirali.
Možda će sad, naknadno, u hodu.
Mislim, svaka čast specijalizaciji seksolog, meni je čovjek u redu, ali on se bavi običajima i navikama odraslih, a ovdje sve to treba jako pažljivo prilagoditi djeci.
Nadajmo se da naši stručnjaci, psiholozi, ipak sve čitaju i da će sami reagirati (čak i ako ih se ne pita) ako nešto nije u redu.