U nedjelju, 5.  lipnja 2011. godine, sudionici konferencije na Svjetskoj konvenciji  ateista, u organizaciji AAI u Dublinu, raspravljali su i usvojili  sljedeću Deklaraciju o sekularizmu i mjestu religije u javnom životu.
 
1. Osobne slobode
 
Sloboda  savjesti, vjeroispovjesti i vjerovanja je osobna i neograničena.  Sloboda prakticiranja vjeroispovesti treba biti ograničena samo  potrebom poštovanja prava i sloboda ostalih.
 
Svi ljudi trebaju slobodno na jednak način sudjelovati u demokratskom procesu.
 
Sloboda  izražavanja treba biti ograničena jedino potrebom poštovanja prava i  sloboda drugih. U zakonu ne bi trebalo postojati pravo da se “ne bude  uvrijeđen”. Svi zakoni o bogohuljenju, bilo eksplicitni ili implicitni,  trebaju biti opozvani i ne trebaju biti sprovođeni.
 
2. Sekularna demokracija
 
Suverenitet države proističe iz naroda, a ne od ma kojeg boga ili bogova.
 
Jedina ustavna odrednica u vezi s religijom treba biti iskaz da je država sekularna.
 
Država  treba biti zasnovana na demokraciji, ljudskim pravima i vladavini  prava. Javna politika treba biti formirana primjenom razuma, a ne  religijskih vjerovanja na činjenice.
 
Vlast treba biti  sekularna. Država treba biti strogo neutralna u pitanjima  vjeroispovjesti i neimanja iste, bez favoriziranja ili diskriminiranja  bilo koga.
 
Vjerske zajednice ne trebaju imati bilo kakve  posebne financijske pogodnosti u javnom životu, niti državne donacije za  promociju religije ili pak promoviranje vjerskih škola.
 
Članstvo u vjerskoj zajednici ne smije biti osnova za postavljanje neke osobe na državnu funkciju.
 
Zakon  ne smije dodijeljivati ni oduzimati bilo koje pravo, privilegiju, moć  ili imunitet, na osnovi vjerovanja, vjeroispovjesti ili neimanja bilo  kog od ta dva.
 
3. Sekularno obrazovanje
 
Državno obrazovanje treba biti sekularno.
 
Vjersko obrazovanje, ukoliko postoji, treba biti ograničeno na obrazovanje o religiji i njenom nepostojanju.
 
Djecu  treba učiti o raznolikim vjerskim i nevjerskim filozofskim uvjerenjima  na objektivan način, bez vjerske indoktrinacije tijekom nastave.
 
Djecu  treba učiti kako da kritički razmišljaju i razlici između vjere i  razuma kao puta k znanju. Znanost treba podučavati bez vjerskih  utjecaja.
 
4. Jedan zakon za sve
 
Treba  postojati jedan sekularni zakon za sve, demokratski izglasan i  nepristrasno proveden, bez zakonskog prava prenijetog vjerskim sudovima u  pitanju građanskih parnica i obiteljskih razmirica.
 
Zakon  ne bi smio kriminalizirati privatno ponašanje samo zato što doktrina  neke religije to ponašanje vidi kao nemoralno, ukoliko to privatno  ponašanje poštuje prava i slobode ostalih.
 
Poslodavci i  službenici socijalnih službi koji imaju osobna vjerska uverenja ne bi  smjeli diskriminirati po bilo kojem pitanju koje nije bitno za posao.