Citiraj Beti3 prvotno napisa Vidi poruku
Razmišljam ja malo o ovoj temi i shvatim da ne mogu zamisliti ništa ljepše nego ozbiljne godine svog života posvetiti unucima u nadi da ću dovoljno dugo biti vitalna i da će ova moja trojka biti plodna, da svakih par godina dođe jedno ( ili više) da ja i mm imamo zanimaciju pola dana ( ili cijeli dan, ili barem do vrtića). Pa što god tko mislio o tom.
a, pa za tebe je lako, što bi se tu trebalo misliti.

nego, mi landrače, e tu je problem. ono, mi koje volimo vrijeme za sebe. dođeš doma s posla, i, iskreno, najrađe bi čitao knjigu, blejio u komp, pričao s frendicama, šetao sam sa sobom, nego se na podu igrao role play igrica s trogodišnjacima. ono, ako ćemo iskreno.

recimo, gledam sebe. čitam tvoj post i shvaćam da ne da sebe ne mogu zamisliti kako se posvećujem unucima u ozbiljnim godinama, nego niti te ozbiljne godine ne mogu zamisliti

e, al isto tako, kad već moram zamisliti, zamišljam situaciju da mi unuk/a (a statistika je na mojoj strani, neću ih valjda imati 16, unuka, kao ronin potencijalno , ronin i čestitke i od mene, ako nisam već negdje čestitala) ima 12 mjeseci, da im je problem i jaslice platiti, il im nije problem, al bi tu bebu još malo doma ostavili, i sad da ja kažem, soori, neda mi se, radila sam cijeli radni vijek, ne merem, neću. e, to si isto ne mogu zamisliti. nekako ćemo se dogovoriti, stalno ta putovanja spominjete. ne mislim se ja putovanja odreći, al to računam, onako i ako optimistično gledam, a brat bratu ne više od jednom godišnje. tako i moja mama, eno je sad bila u istambulu. nekako ne računam da će me puknuti i da ću, baš tu godinu kad trebaju premostiti do jaslica, odlučiti otputovati 3 mjeseca u kambodžu i burmu. ono, pomaknuti ću plan za godinu dana, ako me i pukne.

i tako. ma nema veze, tema je već gotova. ronin, još jednom