Citiraj ina33 prvotno napisa Vidi poruku
Doslovno znam roditelje koji su dali djecu na vjeronauk da izbjegnu opasnost da se djeca zažare za vjeru.

Čudni su putevi ljudski (anđeoski smajlić).
ovo prvi put čujem. i totalno mi je besmisleno. i neživotno. malčice pretjerujete, ako smijem primijetiti.
izgleda mi kao nekakvo opravdanje pred samim sobom. da ne ispadneš licemjeran, what? ja tu nemam dvojbi, ako se dijete osjeća loše jer je izdvojeno iz grupe, upisala bih ga odmah, bez razmišljanja.

mislim, uglavnom vjeronauk u školama ne predaju neki karizmatici

nego vjeroučitelji, ovakvi i onakvi, neki zanimljiviji, neki manje zanimljivi, neke djeca vole, a neke ne.
i vjerničkoj i ateističkoj djeci, vjeronauk je uglavnom još jedan predmet. koji moraju učiti, imaju udžbenike i radne bilježnice, pišu kontrolne, dobijaju ocjene i moraju slušati na satu. a svima je draže igrati nogomet.

izborni predmet. na koji ideš ako te zanima. dakle, kako ćeš objasniti djetetu? pa niti ne moraš objašnjavati. djetetu koje nikad na misi nije bilo, osim radi "izleta", u kući u kojoj se ne moli, ne zahvaljuje bogu, bog se niti ne spominje, dok se gleda dnevnik, ljuti se na biskupe ina, koliko puta je mala čula da se nerviraš na priopćenja justitie pax?

mislim, ne žive djeca u vakumu. promatraju nas. pa tako i kad je riječ o usađivanju nekih moralnih vrijednosti. pričice, bile one biblijske il svjetovne, su lijepe. al malo vajde od njih.