Citiraj mama courage prvotno napisa Vidi poruku
inače i ja sam očijukala s raznoraznim religijama u svojoj mladosti... u biti sam sama tražila svoj put.... ali sam uvijek mislila da je to do mene, mog karaktera, znatiželjnog... pa sam u srednjoj čitala o hinduizmu i sl.
Zar nije ljudski sumnjati, propitivati, izazivati (boga, sudbinu ili koga već...) iako bi svi vladajući radije da sjedimo pokorno i prebiremo po krunici, japamali ili čemu već...
Kako znati da je neki put ispravan (za pojedinca) ako je pogleda u druge puteve... meni osobno je religioznost poput izloga s cipelama, ima unutra i sandala ičizama i gojzerica... i kožnih i plastičnih, netko će se zagledati u štiklu, netko u balerinke... i sasvim je ok ući u dućan, isprobati i štiklu i gojzericu... pa odabrati, netko neće moći odlučiti, pa će izabrati dva-tri para, netko će ostati bos iz istog razloga... ili pak zato jer više voli biti bosonog...
Možda netko tko je cijeli život hodao u štikli, konačno želi tenisice da se odmori... a možda netko kog aje mama obuvala u tenisice konačno želi elegantnu štiklu.
Meni je minglanje sasvim ok.