Zahtjevna djeca

[Storma]

Upravo mi je sinulo - jeste li pomiješali "kako se nositi sa zahtjevnom djecom" i permisivan odgoj? Jer to nikako, ali nikako nije isto. I ne vjerujem da bi ijedan roditelj koji ima zahtjevno dijete savjetovao roditelju drugog takvog djeteta "daj mu sve samo da je mir". Poanta kod zahtjevne djece je baš ta - nema toga što možeš napraviti/dati da bude mir. NEMA. Baš suprotno, čini mi se da većini takve djece treba roditelj koji jasno postavlja granice.

[sasa]

Upravo mi je sinulo - jeste li pomiješali "kako se nositi sa zahtjevnom djecom" i permisivan odgoj? Jer to nikako, ali nikako nije isto. I ne vjerujem da bi ijedan roditelj koji ima zahtjevno dijete savjetovao roditelju drugog takvog djeteta "daj mu sve samo da je mir". Poanta kod zahtjevne djece je baš ta - nema toga što možeš napraviti/dati da bude mir. NEMA. Baš suprotno, čini mi se da većini takve djece treba roditelj koji jasno postavlja granice.

Storma, svoj djeci, beziznimno, trebaju jasno postavljene granice. I iako se slažem da ima zhtjevnije i manje zahtjevne djece isto tako mislim da je na ovom topicu bilo navedeno dosta primjera u kojima bih ja ponasanje roditelja okarakterizirala kao permisivno i na tragu odgajanja malih nedodirljivh princeva i princeza. naravno da je to moj dojam koji niposto ne mora biti tocan, kao što bi mnogi ovdje sigurno smatrali da ja svoju djecu ne osluskujem dovoljno i da ih lomim. hocu reci da ne mozemo bas tako bezrezervno zakljuciti da roditelji sve zahtjevne djece nikako nisu roditelji koji imaju problema s postavljanjem granica i koji nikako ne potpomazu zahtjevnost svog djeteta.

[leonisa]

Storma, svoj djeci, beziznimno, trebaju jasno postavljene granice. I iako se slažem da ima zhtjevnije i manje zahtjevne djece isto tako mislim da je na ovom topicu bilo navedeno dosta primjera u kojima bih ja ponasanje roditelja okarakterizirala kao permisivno i na tragu odgajanja malih nedodirljivh princeva i princeza. naravno da je to moj dojam koji niposto ne mora biti tocan, kao što bi mnogi ovdje sigurno smatrali da ja svoju djecu ne osluskujem dovoljno i da ih lomim. hocu reci da ne mozemo bas tako bezrezervno zakljuciti da roditelji sve zahtjevne djece nikako nisu roditelji koji imaju problema s postavljanjem granica i koji nikako ne potpomazu zahtjevnost svog djeteta.

ja mislim da je to jedan od tezih zadataka roditeljstva- postaviti SVOJE granice. i mislim da je to neki klik koji se mora dogoditi u glavi. i kad se dogodi kao da ti padne ogroman teret s ledja.

negdje prije se spominjalo

pa naravno da je to tako jadranka. isto kao sto nekad gledam svoju djecu i divim se toj krasoti i divoti od djece, a neki put frustrirano poželim pobjeći na kraj svijeta od roditeljstva i odgovornosti. roditeljstvo je krasno, ali bogzna da nije najljepši posao na svijetu u baš svakom trenutku.

meni je to sasvim normalno. pa nema niceg u zivotu sto je 100% u svakom trenu predivno. od svega se ponekad pozeli pobjeci, pa i od nutelle. nakon sto smazes jednu, bude ti muka pa ti ne padne na pamet narednih par dana pojesti ni zlicu.

ocu reci, bez obzira sto su djeca ponekad da ne znas jel bi ti kroz prozor ili oni, ne znaci da ih se ne obozava i da ih svi mi ovdje ne volimo bezuvjetno. to sto ponekad zelimo pobjeci na pusti otok je samo nezavaravanje samih sebe. a ni druge.
bez ikakvog beda mogu reci da bi mi najveci dar bio provesti barem 2 dana bez ijednog djeteta. i muza. i kuce. i svega onog sto ide uz obiteljski zivot. da bi najradje provela 2 dana s frendicama pricajuci o svemu samo ne o djeci. to ne znaci da ne uzivam ko roditelj, to samo znaci da ne negiram da sam ja nesto vise od "samo majka".
i u takvim trenucima (pa makar oni bili vecernji izlazak ili bezdjecna kava) ja punim baterije i samim time sam i njima bolja majka jer sam zadovoljnija i odmornija.
overload dolazi svima i mislim da ga se ne treba sramiti. to je fakt.