Jesi sigurna da nemas previsoka ocekivanja oko "gruba"? Mozda ne kuzi koliko je gruba.
Moj mladji je sad dvije godine pa se srecom vec zna prilicno dobro obraniti (a bogme i uzvratiti) no kad je bio beba se ne sjecam neke prevelike drame. Naravno, seka je bila malo pregruba po nasem ukusu ali sam se jako trudila shvatiti da li je namjerno ili se zaboravila, zaigrala i sl. Ako sam zakljucila da nije namjerno samo bi je podsjetila da treba mrvu njeznije, a ako je namjerno bila gruba onda smo je pitali jel hoce da i mi njoj tako ili je isla u kaznu.
Ali iskreno, mi smo neke stvari radili drugacije. Za pocetak nisam je uopce previse gnjavila u trudnoci pricama o bebi. Rekli smo joj naravno, vidjela trbuh, znala da beba raste unutra i uglavnom smo samo radili na smanjivanju ocekivanja npr da cim se rodi se nece moci odmah igrati u parkicu i sl. I kad se rodila nismo govorili "Pazi beba je mala" nego "Vidi kako si ti veeelika seka a on mala mala beba" i sl, dali smo joj da ga nosi (kad je poceo drzati glavu), da se igra s njegovim igrackama u njegovom gymu, kinderbetu, da je ona beba kojoj mijenjamo pelene, nosimo na ramenu dok slini itd. I isla je u vrtic, tamo bi se izdivljala i naigrala a i nije joj braco na maminim rukama bio stalno pred ocima. I sto je mislim isto bitno, naci to vrijeme kad je beba prakticno nevidljiva pa starije dijete imama svu maminu paznju.
I nekako je srecom(?) tu ljubomoru i negativne emocije odlucila usmjeriti prema meni ogromnom kolicinom inata, prkosa, neposluha, divljanja i sl, beba je bila njen mali obozavani braco kojeg ona pazi i mazi, ponekad pregrubo ali s najboljom namjerom. I sad se bas lijepo igraju, nestanu u spavacoj i nema ih pola sata a ja uzivam u miru bez mamamkanja
