Nela , ma nisam mislila baš na takvu flegmatičnost, u tvojoj priči fali samo boca pive u ruci

Mislila sam na to da smo flegmatičnije na dječji neposluh, na skakanje po glavi, da se smanji očekivanje od djeteta i prihvati dijete kao takvo sa svim svojim nemogućim vrtlozima i zahtjevima.
Prvenstveno to je dijete i treba ga kao takvo prihvatiti i smanjiti očekivanja na minimum. Dok dijetetu dođe beba u kuću djetetu treba pomoći da se sa time nosi koliko god to nama bilo teško, shvatiti da dijete tada protestira sa razlogom, ne sluša jer je ljubomorno možda i jer nema pojma zašto mu se život promijenio, djete treba razumjeti i kad dijete to osjeti i da se na duži period osjeti shvaćenim sigurno će i taj početni vrtlog biti manjeg intenziteta i već će adaptacija na novo dijete biti iza i napola odrađena.
Oni su maleni i tavke ih treba prihvatiti sa svim svojim tantrumima i cendravošću i trebamo se usmjeriti na to kako to sve prebroditi i koga zvati u pomoć, a ne raditi suprotno, povećavati očekivanja od malog djeteta.

Meni to nije uspjelo i dan danas se borim sa posljedicama dolaska male bebe, ok nije tako strašno kao što zvuči, ali je istinito.