Nisam siguran jesu li toga svjesni oni koji danas zdušno podržavaju aktualnu regresiju hrvatskog društva, koja nas vraća u vrijeme za koje smo naivno mislili da je zauvijek ostalo iza nas, ali rastuća netolerancija, isključivost i diskriminacija u izravnoj su vezi ne samo s našom ideološkom zatucanošću, nego i s našom materijalnom bijedom i siromaštvom.
Naime, materijalna je bijeda u izravnoj korelaciji s društvenom netolerancijom i ugnjetavanjem manjina. Društva u kojima vlada nesloboda i isključivost u pravilu su društva bijede i siromaštva.
Ne vjerujete? I dalje mislite da naši povremeni ustašluci i naši svakodnevni izljevi fašizma i mržnje nemaju naročitu važnost te da ih možemo – kao što smo to činili i dosad – jednostavno pomesti pod tepih?
Ako pogledajmo na geografsku kartu odmah ćemo vidjeti kako su najbogatije i najnaprednije zemlje svijeta ujedno i one koje su najslobodnije, u kojima su ljudska prava, tolerancija i ravnopravnost najviše na cijeni. Jedna Švedska, recimo, stvorila je društvo visoke inkluzije i socijalne sigurnosti, a ondje su osobne slobode i pravo na izbor najviše na cijeni. Slično je i u drugim skandinavskim zemljama. Takav pristup pronalazimo i u Kanadi, zemlji oštre klime i blagog i tolerantnog društva, u kojem se poštuje različitost i koje s lakoćom integrira strance, o čemu svjedoče i brojni naši nezaposleni sugrađani koji su svoju sreću odlučili potražiti upravo u toj dalekoj zemlji.
Što mislite, dakle, čemu Zapad ima zahvaliti svoj nevjerojatni materijalni napredak i blagostanje što ga je ostvario od Drugog svjetskog rata naovamo? Tolerancija, integracija i pluralizam uvjet su bez kojeg tog blagostanja ne bi bilo, a ne njegova slučajna posljedica. To su društva koja su različitost iskoristila kao svoju prednost, a ne kao hendikep.
Postoje, naravno, i autoritarna i nedemokratska društva koja su ekonomski uspješna, no onda njihovi gospodarski uspjesi ne koriste svim, ili barem većini njihovih građana, nego povlaštenoj eliti i oligarhiji. Kina je možda najbolji primjer takvog društva. Iza kineskog gospodarskog čuda, naime, stoji nevjerojatna sinergija liberalnog kapitalizma i slobodnog tržišta na jednoj, te autoritarnog jednopartijskog sustava na drugoj strani. Iako se kinesko vodstvo i dalje zaklinje u komunizam, a Kina nosi predznak »narodne« republike, rezultat kineskog uspjeha zasad je isključivo društvo nejednakosti, neslobode i represije. A to potkopava temelje društva, čega je svjesno čak i vodstvo kineske komunističke partije, koje je na svom Trećem plenumu najavilo promjenu gospodarskog modela i okretanje vlastitim potrošačima. Socijalne tenzije očito postaju neizdržive, prijeteći stabilnosti goleme zemlje. Kinezi najavljuju ukidanje zloglasnih radnih logora za »preodgoj« i politiku jednog djeteta, što također predstavlja izravno kršenje ljudskih prava.
Dakle, čak i surovo kinesko društvo najavljuje postupnu humanizaciju i poštovanje ljudskih prava, shvaćajući kako suprotan put vodi u propast.
A Hrvatska je krenula tim drugim smjerom: putem isključivosti, netolerancije i diskriminacije. Zato je iznimno važno što će Hrvatska reći na nedjeljnom referendumu. Jednu stvar morate imati na umu: glasajući za netoleranciju, diskriminaciju i mržnju – tko god bio objekt te mržnje – glasate protiv vlastitih ekonomskih interesa. Dakle i protiv vlastite budućnosti.