Mislim da je vjerovanje u uroke praznovjerje i sve što ide s tim. Ne mora ti se sviđati ništa od onog što sam napisala, ali zar to isto tako nije nečije (moje) mišljenje?
Po čemu je mišljenje "ja mislim da u tome ima nečega" (čega?) legitimnije od "ja mislim da u tome nema ničega, to je praznovjerje"?
Ta Drugost o kojoj pričaš nisu ljudi, već vjerovanja, a vjerovanja se (još uvijek) mogu slobodno kritizirati, to je dio slobode kao i vjerovati u nešto.