Nešto kao loša veza...

[trampolina]

Meni su te ja-poruke i ja želim-ti želiš stvari totalno nefunkcionalne. Zašto moja želja vrijedi više od njihove? Zašto je moje "umorna sam" bitnije od mmovog "ne da mi se"?

Meni to sliči na jednu veliku igru i filozofiranje oko svakodnevice koja je zapravo jako jednostavna.

Postoje pravila ponašanja, ne zato što sam ja tako rekla/ja želim nego jer su neke stvari ispravne za nas. A ogoljeno gledano ispravno je sve što nam olakšava zajednički život.

U jednom se slažem s beti3, malo dijete nas ne bi trebalo izbaciti iz cipela, jer to govori o nama, ne o njemu. Onog trena kad sredimo stvari sa sobom kao čudom se rješava i djetetov konflikt.

Djeca traže roditelje, ne partnere ni prijatelje. A treba i prvo odgojiti sebe da bi mogli odgajati njih.

Bubilo, konkretne primjere sam imala (od jutra do sutra), dok god su me izbacivali iz cipela oni su i trajali. Onog trena kad sam nabacila smješak (isto od jutra do sutra, pretvorio se u tik) i smanjila ton stvari su se bitno počele popravljati. Ali da, teško je i iscrpljujuće reagirati ispravno a ne kako bi žellio.

[Bubilo Bubich]

Meni su te ja-poruke i ja želim-ti želiš stvari totalno nefunkcionalne. Zašto moja želja vrijedi više od njihove? Zašto je moje "umorna sam" bitnije od mmovog "ne da mi se"?

Nije bitnija, bitno je ono što se dogovorite, to je samo način na koji izgovaraš rečenice.
A kod klinaca - to je ta granica koju mu postavljaš - ja (danas-sutra netko drugi).

Meni je važno da s mojim malim funkcioniraju, i da ga uspijem dignut s poda, ili da se obuče. Inače bi to bila cjelodnevna deračina, i moja i njegova, a to nitko ne želi. Da upotrijebim opet tu riječ .

Naravno da se i ja umorim, i da imam "brojim ti do 3", ali bolje pali ovo drugo. I nije bitna samo ja-rečenica. Nego i ostatak konstrukcije - početak - "vidim te-prepoznao sam što hoćeš" i kraj "umjesto toga možeš ovo".

Već sam napisala, ako ste zadovoljni načinom na koji rješavate stvari ok, a ako niste, zašto ne pokušati i nešto drugo.