Meni su te ja-poruke i ja želim-ti želiš stvari totalno nefunkcionalne. Zašto moja želja vrijedi više od njihove? Zašto je moje "umorna sam" bitnije od mmovog "ne da mi se"?

Meni to sliči na jednu veliku igru i filozofiranje oko svakodnevice koja je zapravo jako jednostavna.

Postoje pravila ponašanja, ne zato što sam ja tako rekla/ja želim nego jer su neke stvari ispravne za nas. A ogoljeno gledano ispravno je sve što nam olakšava zajednički život.

U jednom se slažem s beti3, malo dijete nas ne bi trebalo izbaciti iz cipela, jer to govori o nama, ne o njemu. Onog trena kad sredimo stvari sa sobom kao čudom se rješava i djetetov konflikt.

Djeca traže roditelje, ne partnere ni prijatelje. A treba i prvo odgojiti sebe da bi mogli odgajati njih.

Bubilo, konkretne primjere sam imala (od jutra do sutra), dok god su me izbacivali iz cipela oni su i trajali. Onog trena kad sam nabacila smješak (isto od jutra do sutra, pretvorio se u tik) i smanjila ton stvari su se bitno počele popravljati. Ali da, teško je i iscrpljujuće reagirati ispravno a ne kako bi žellio.