Nešto kao loša veza...

[tangerina]

sad možda idem malo u off topic, ali eto da napišem nešto još o ja-porukama što me svrbi odavno
Ja-poruke nije izmislio Juul, to je stara stvar koja se uči na praktički svim radionicama na temu socijalnih i komunikacijskih vještina. I super su one, i ja ih isto primjenjujem tj često komuniciram tako spontano, a vrlo rijetko na razini ti si ovakav/onakav. Međutim, često mi se čini da ljudi na radionicama od njih očekuju čuda koja im nitko nije obećao. To što koristiš ja-poruke ne znači da će se svi svinuti tvojim željama i granicama. A ja sam svojedobno skovala i izraz "nasilje ja porukama", jer recimo u civilnom društvu i određenim strukama ljudi su to učili milijun puta i kao koriste u komunikaciji, a ponekad je u pozadini vrlo agresivan stav, koji iscuri neverbalno, a ponekad sam se iskreno osjećala emocionalno ucijenjeno nečijim ja-porukama, kao on se sad tu osjeća ovako ili onako zbog mog ponašanja i ja bih ga trebala promijeniti bez propitivanja, jer osoba je izrazila svoje osjećaje i očito je onda u pravu.

[vertex]

sad možda idem malo u off topic, ali eto da napišem nešto još o ja-porukama što me svrbi odavno
Ja-poruke nije izmislio Juul, to je stara stvar koja se uči na praktički svim radionicama na temu socijalnih i komunikacijskih vještina. I super su one, i ja ih isto primjenjujem tj često komuniciram tako spontano, a vrlo rijetko na razini ti si ovakav/onakav. Međutim, često mi se čini da ljudi na radionicama od njih očekuju čuda koja im nitko nije obećao. To što koristiš ja-poruke ne znači da će se svi svinuti tvojim željama i granicama. A ja sam svojedobno skovala i izraz "nasilje ja porukama", jer recimo u civilnom društvu i određenim strukama ljudi su to učili milijun puta i kao koriste u komunikaciji, a ponekad je u pozadini vrlo agresivan stav, koji iscuri neverbalno, a ponekad sam se iskreno osjećala emocionalno ucijenjeno nečijim ja-porukama, kao on se sad tu osjeća ovako ili onako zbog mog ponašanja i ja bih ga trebala promijeniti bez propitivanja, jer osoba je izrazila svoje osjećaje i očito je onda u pravu.

Ovo me podsjeća na pristojnost koja to nije. Sjećam se moje nećakinje kad je imala 4 godine. Bili smo u parkiću, i ona me pita: Can we go to the other playground, PLEASE? Can we go NOW, PLEASE?
Uglađeno američki, i pita, i kaže molim, ali po tonu i izrazu lica vidiš da nema cile mile, ako ne odemo, bit će papra
Naravno da je to sasvim ok za malo dijete, mene je nasmijala kontrast lijepa forme koja je bila baš isključivo forma.

Ja želim, i slično: to može služiti upoznavanju, na duge staze uči dijete da drugi imaju svoj prostor i da ga treba naučit poštovat, ali nije način kako ćete navest dijete da nešto napravi ili da s nečim prestane (premda nije ni to nemoguće, sto djece, sto ćudi).

I ovo što marta kaže, definitivno još jednom potpisujem.