 |
|||
moja mama odlično šiva, ja nemam pojma - valjda zato jer je ona odlično šivala. Hčleče mi rubi ili ona ili krojač.
Ali zato sama šivam gumbe
uglavnom, moja mama sve radi bolje od mene. Valjda jedino cheesecake radim bolje od nje, ali to je zato jer ona nikad prije nije čula za cheesecake
i još nešto - profesionalni kuhar u našoj firmi očajno kuha. Tak da kod njega ne jedem. A čovjek je išao u školu za kuhare
Posljednje uređivanje od NanoiBeba : 22.09.2014. at 12:56
Ovo me sjetilo na priču koju je nedavno ispričala kolegica - ima odraslog sina, već zaposlenog, ali on još živi kod mame.cvijeta73 prvotno napisa
I što - ona na godišnjem odmoru, sin ostao doma i trebala mu je ispeglana košulja. Lijepo je čovjek uključio youtube i pogledao kako se košulja pegla, pa udri. I bilo je ok. Jest da mu je sigurno trebaalo puuuuno više vremena nego nekome tko to inače radi, ali se snašao.
Pa lijepo, ako ti otpadne neki gumb s dizajnerske odjeće, paz' vamo (prvi na koji sam naletjela): http://www.youtube.com/watch?v=rQRq--7InTE
Ima i jednostavnijih, he he he... http://www.youtube.com/watch?v=MjmUaWkzF-I
Stvar je u tome, da ako želiš biti Jamie Oliver, jako je bitno kad si i kako počeo. Ne, ne podržavam tu ideju "možeš biti sve što želiš kad god se sjetiš", jer je nerealna.
Da pojasnim o čemu pričam, naime, jedno je znati skuhati krumpir, a posve nešto drugo znati kupiti taj isti krumpir, znati koji čemu služi i kako se najbolje sprema i znati ga tako i pripremiti. Je, youtube.com pomaže. Da shvatiš koliko ne znaš ili ne možeš. Da shvatiš da nikad nećeš biti u stanju razvući tijesto za štrukle ko baba taita jerbo nisi počela dovoljno rano.
Nit možeš sa 15 odlučiti da ćeš biti balerina. Piiiiiiip, krivo, 10 godina zakašnjenja.
Danas živimo u super vremenu jer su sve informacije dostupne, upute, rješenja... To je odlično jer osim što možeš naći sve što te ikad zanimalo, možeš otkriti još cijelu hrpu raznih gluposti.
Ali istovremeno nam to daje i jednu lažnu sliku na kojoj onda gradino i "neš ti" stav. Sve to izgleda jednostavno. Neke stvari izgledaju vrlo jednostavno jer doista jesu jednostavne. Ali neke samo tako izgledaju. Kao balet. Lakoća, ljepota, jednostavnost. Dok ne probaš.
marta, to je skroz ok. dakle ako dijete hoce biti kuhar i zeli znati finese, super, potrudit ces se da mu pomognes. ako nece...
ja ne znam razvlaciti kore za pitu, niti zelim znati. znam da su ona domace puno bolje, ali je meni steta mog vremena. pa imam izbor, kupiti gotove, bolje ili gore , ovisno o tome koliki mi je budet.
znam kupiti krumpir i opceniti znam kupiti na placu. cura je prije isla sa mnom, nesto je valjda pokupila. sada vise nece, jer ja idem subotom rano, ona hoce spavati.
posto dan traje 24 sata, a ne 50, covjek mora raditi izbore.
ja se vodim mjesavinom sastavljenom od preferencija djeteta, te pragmaticnim izborom.
pa mi je suvislije da recimo svira klavir i ide na dodatnu matku, nego da vuce kore.
znam ja da jedno drugo ne iskljucuje.
ali kod djeteta kao sto je moje, koje ima jako puno interesa 24 sata su malo.
pa su kore na dnu prioriteta.
za sada. ne znam sto nosi buducnost.
Posljednje uređivanje od seni : 22.09.2014. at 13:26
Ako želiš biti Jamie Oliver, onda vjerojatno jest važno kad si počeo, ali onda vjerojatno i pokazuješ sklonost od najmlađih dana.
Ja, s druge strane, poznajem čitav niz ljudi koji su počeli kuhati nakon dvadesete, pa kuhaju sasvim pristojno, a neki i više od toga.
Kuhanje, ono osnovno koje je dovoljno da prehrani obitelj, stvarno i je jednostavno.
Mislim da se danas u svijetu dogada jedna druga dimenzija , nesto cega nije bilo kad smo mi bili djeca.
u nase doba bake i mame su kuhale od pocetka . Mrkvica , krumpir i svinjske polovice preko sindikata.
znao si kako hrana izgleda u originalu.
jasno da danas ne moras znati kuhati. Mozes kupiti gotovo ili polugotovo. I to je hrana .
Ne moramo svi znati sve. Niti svi voljeti kuhati. Ali nije lose znati osnove. Kako kuhati, sto kuhati, kako kupovati...
kuhanje dode na kraju tog lanca.
Eto , svoje starije nezaiteresirano dijete moram nuditi da jede jer mu nije bitno pa zaboravi. Isto tako upravo je sad sam napravio kajganu sa sirom jer juhe zelio jesti cufte od jucer. Ne mora jesti podgrijano, ali barem da onda pojede jaja ili nesto sto je koliko toliko hranjivo i uravnotezeno.
Bila sam dva metra od njega , samo da znate ( obzirom da je plin i vruce ulje u tavi bilo u pitanju).
sirius
kak nemaju, naši imaju, a spadaju u zagrebačke izviđače. Ja još nisam stigla do dućana, ali mi je to na shoping listi.mislim da sam već pidsla o tome - moj je izviđač - zagrebački izviđači školske dobe nemaju noževe jer im roditelji nedaju - izviđači iz manjih mjesta imaju sklopive nožebve i normalno rukuju njima - mame nisu na forumu
nam šanse da bih ja svom dala nožić, niti onaj najmanji ženski sa škaricama i rašpicom za nokte
A u taboru su i pilili i zabijali čavle i svašta nešto radili
Pa zapravo, o kuhanju pričamo zato što je tema koliko dopuštamo djeci slobode u potencijalno opasnim vještinama (iako su je neki shvatili sasvim drugačije), a u domu se obično prvo s čime se u tom smislu svakodnevno susreću nalazi u kuhinji.
A ne slažem se da kuhanje nije važno za život, ili barem za dobar život.
ovo mogu potpisati , mene mimoišle sve kvalitete
Čak se i MM počeo šaliti da bi drugi put oženio slavonku, izgleda da ga je zavaralo moje mjesto rođenja
Joj, Tanči, ne znam...ne vjerujem da netko izmišlja i vjerujem da svi imamo različite afinitete i sposobnosti.U nečem smo bolji, a u nečem lošiji od drugih.
Osobno se ne smatram turbo ženom, ali se smatram sposobnom i na neki način prozvanom.Imam troje djece, muža i psa, radim od 7.30 - 15.30, kuham, pečem kolače, razvlačim pite, imam vrt, čistu kuću, vikendicu koju održavam, izlazim s prijateljicama, imam vremena za knjige i seksam se što češće mogu jer mi je to relaksacija nakon napornog dana, a ne obaveza.
I ne, ne izmišljam, samo sam dobro organizirana.
Svaki dan čistim kupaonu i kuhinju, ali to mi je pet min posla jer održavam, a tako je i s ostatkom kuće.
Kad se održava i svaki dan se pomalo nešto čisti, sve je lakše.
Dovoljno sam sposobna u kuhinji, a i to neizmjerno volim, da u sat vremena zbuksam ručak za danas, drugi za sutra i ispečem kolač.
Djecu sam naučila da sudjeluju u nekim kućanskim poslovima i sve šljaka.
Muž također pomaže kad uhvati vremena jer obično radi puno prekovremeno, a kad ima lufta postavlja knauf na viksi i tak će biti još sljedećih mjeseci dok ne završimo uređenje.
Radimo apsolutno sve sami jer para za majstore nemamo i kad ih imamo radije trošimo na svoje gušte.
I ne hvalim se niti lažem, mislim da sam samo dobro organizirana.
uh, ja pak sve radim bolje od moje mame, a obje smo daleko bolje od bake
baka je znala podgrijat ragu iz konzerve i ispeći tost s putrom
mama zna skuhati jedno 5 jela
ja mogu skuhat što god hoću, znam peći kolače i torte do neke razine, ali ne znam zašiti gumb ili rupicu a da to nekako izgleda
tako da mi obiteljski napredujemo, baš me zanima što će sve moja djeca znati
Ma i ja sebe smatram organiziranom, ali jednostavno nemam svaki dan jednako mnogo energije za sve... Nekad kad me uhvati, sama se sebi divim navečer što sam sve taj dan zbuksala, a nekad se ne mogu natjerati ni da ručak skuham, a kamoli još i spremanje, peglanje, kolači i ne znam što sve...
Kad bih mogla postići taj nivo energije svaki dan, ma barem svaki drugi, di bi mi bio kraj.
btw, po mojoj mami mi obiteljski "nazadujemo"
njoj je cool ništa po kući ne znati i sramota je da joj kći zna kuhati i peći kolače, za šta su se onda feministkinje borile (među njima i moja baka koja je znala samo pogdrijati ragu iz konzerve) :rolleyes:
.......
Ja umrem nakon ovakvih postova.
Osjećam se nesposobno. Nikako da stignem sve i stalno se pitam gdje griješim... i stalno nekog vraga reorganiziram i poboljšavam, a obaveza sve više i više...
Užas.
Ma ne da se ni meni svaki dan, ali nemam izbora.
Jučer nisam maltene ni prstom mrdnula.
Imala sam ručak i kolač od subote, što inače ne prakticiram nedjeljom, ali sam izašla s curama van i znala sam da ću biti ukomirana pa sam samo juhu skuhala.
Ovo je ključ svega! MM je već umoran od toga da se svako ljeto za vrijeme godišnjega nešto obnavlja, ali naučili su svi skupa da je lakše održavati novu kuhinju s novim podom nego prastaru... Lakše je prati novu kadu nego onu staru oguljenu limenu. Lakše je čistiti novu wc školjku nego staru. Lakše je kuhati u novom suđu nego u starom emajliranom (odvukla sam ga u vikendicu). Lakše je smisliti ručak kad imaš punu špajzu zimnice. Lakše je vikendom usisati vodenim usisavačem ako si u tjednu svaki dan bar jednu prostoriju očistio malim štapnim. Lakše je kad sve ima svoje mjesto. Nije da smo 100% ovako organizirani kao dolega, ali nismo daleko.
Ja umrem nakon ovakvih postova.
Osjećam se nesposobno. Nikako da stignem sve i stalno se pitam gdje griješim... i stalno nekog vraga reorganiziram i poboljšavam, a obaveza sve više i više...
Užas.
Zašto?
Ja sam jednostavno silom prilika stekla praksu i organizirala se jer bih inače pukla.
Među prvo dvoje djece mi je jako mala razlika i to je bilo ludilo dok si nisam napravila raspored.A sad, kad su već veliki, imam dojam da imam previše slobodnog vremena jer sam jednostavno navikla stalno juriti i biti u pokretu, ali zato što sam morala.
A i osobno stalno imam neke crve v riti i ne mogu na miru sjediti
a sad sam se sjetila da se taj cheesecake fakat i upotrijebio kao argument u moju korist
Moja je ljetno dijete i bila je kod bake u vrijeme rođendana i dogovorimo se mi da ću ja u petak navečer kad stignemo kod njih na more napraviti tortu za sutrašnji rođendan. Moja mama poznavajući moje kulinarske sposobnosti joj kaže da možda to nije dobra ideja
pa sve ovisi kako mi to obiteljsko "nazadovanje" ili "napredovanje" definiramo. da li to vezemo na domacinstvo, ili na nesto drugo, te zapravo da li nam je definicija toga uopce bitna.
pa mislim da svatko od nas ima svoje prioritete sto ga zanima i u cemu hoce biti dobar.
sreca je u tome, da sami mozemo birati, pa ako neko hoce konzerve, njegov izbor, a tko netko hoce rucak od 7 sljedova, isto tako njegov izbor.
meni je prilicno svejedno sto su moji baka i dida, odnosno mama i tata mogli ili ne mogli, dok ja sama biram sto hocu, a sto necu.
a isto tako mi ne pada na pamet mijesati se u njihov izbor, te ut o sto je njima dobro ili lose. to je njihov zivot. a ja imam svoj.
Posljednje uređivanje od seni : 22.09.2014. at 15:09
priznaj da i kolač pečeš u ekspres loncu!
I ja sam organizirana i sve " stignem" ( vraga, koliko dugo se Dolega i ja dogovaramo za susret, neuspješno?)
Jer moram.
Jer sam sama, bez mame, svekrve, plaćene pomoći u kući.
Ali nisam ja mislila na to.
Mislila sam na one koje pokušavaju u virtualnom svijetu izgraditi sliku o sebi koja sa stvarnim svijetom nema veze.
da nije riknuo možda i bihpriznaj da i kolač pečeš u ekspres loncu!
ali se zato služim razno raznim metodama prislinog hlađenja pa radim sve što ne bih trebala...kao hlađenje kreme u škrinji i sl.
sada bi trebali tražiti stare teme i početke tvog kuhanja
pa nije loše kod vas po ženskoj liniji, mislim.
jao
mene sram kad se sjetim prvih par godina svog kuhanja
ajme
hebemmu
drugi put ću kad krenem na gradilište zaključati temu
tko će sada nadoknaditi prošušteno gradivo?!
ja samo mogu potvrditi da je ovo što dolega priča istina i samo istina
i još, k tome, žena izgleda ko grom
druži se
djeca su joj krasna
nad njezinim kulinarskim uracima svi slinimo
nosi minice i kratke hlače
i tak
ona može
tada kada si pitala mislila sam si - pa kaj ne pita mamu.
Ajoj, vi organizirane i njihove prijateljice - ne bacajte nam sol na ranu. S tim da bih radije nosila minicu neg da svi sline nad mojim uradcima
hebate, sad nisu dosta samo kava i kolač, morat ću te još nečim počastit
ne bih balet, niti neke sportove stavljala u isti koš sa kuhanjem, šivanjem i sl.
(btw, u baletnu školu se upisuje sa 9 god. a ima balerina koje su počele sa 13,14 i vrhunske su, ali nema sad to veze).
dakle, moguće je razvlačiti tijesto za štrukle dovoljno dobro bez obzira kada si počeo, a isto je sa pečenjem torti i sa šivanjem odjeće.
moja mama u životu nije ispekla kolač dok nije umrla njena mama (dakle do njene cca 50-te godine), a ja opet nisam pekla kolače do svoje 30-te.
danas i ja i ona znamo ispeći kolač za svaku i najsvečaniju prigodu, a ona razvlači mlince za štrudle vrlo često i vrlo dobro, radi domače rezance, brudet i svašta nešto
što nije radila prije svoje 50-te.
Jer i ja to isto pokušavam, ali ne stižem. Jedno dijete koje želi sujedlovati u svemu, a ja joj to želim i omogućiti, pa nam za paniranje ili pravljenje kolača treba i usisavač
MD nikad nije doma, dva psa, deda od 88 godina, dva stana u kući, život na dvije etaže koje nisu spojene (svekar je na etaži između) veliko stubište u honik, dva dvorišta, kiša, blato... pa sad je i pesica bila operirana cijeli tjedan je bio u znaku toga, veš se gomila, svugdje zaostaci... osjećam se kao u tvornici... ako nešto propustim napraviti, lančana reakcija je strašna. Čistilica dolazi jednom tjedno na par sati i to što napravi je pomozibože... ali bar nešto ja ne moram... Dođe vikend, bude mi stresan za poluditi, zbrišemo nekud van, a kad se vratimo poživčanim jer nisam ništa napravila... i tako u krug. Ako idem napraviti nešto ekstra, npr. nešto za zimnicu ili malo složeniji ručak, ode sve kvragu... O čitanju i hobijima nema ni govora.
mojca, pojednostavni si zivot i (mislim da smo ti to vec prije nekog vremena savjetovali) nadi sposobnu cistilicu.
i razmisli sto zelis i sto moras. moras raditi zimnicu? ili imati hobi?
doći ćeš i ti jednom na ono moje: ručak iz jednoga loncaAko idem napraviti nešto ekstra, npr. nešto za zimnicu ili malo složeniji ručak, ode sve kvragu... O čitanju i hobijima nema ni govora.
jer ne može drugačije
aha
tema je o djeci u kuhinji
a ja pišem o djeci IZ kuhinje
ono, uz šic i mrš
Pih, sto bih tek ja stigla napraviti da mi hobi nije tipkanje po forumu...
X
Ja iskreno vjerujem da većina ljudi funkcionira bolje (radi više i učinkovitije) što više posla ima. Ja ljeti imam posao na kojem sam 7 sati, tri sina, muža, brata studenta i tatu-nikadtežeodvilicedigao kojima kuham, perem, peglam i 5 obiteljskih apartmana koje perem kad su smjene i puuuno plahta za te apartmane. I sad je sezona gotova, i brat je otišao na faks i tata se vratio svojoj kući, i gostiju nema, a moja kuća je prljavija, ručci nemaju više dva, tri slijeda a ni na plažu mi se više ne da s djecom prije posla. Nije ni da je ljeti sve bajno, ali sigurno bajnije nego zadnjih 10 dana.
I meni je uvijek taaako čudno kad netko kaže da gumb ne zna zašit... U mom roditeljskom domu to je bila vještina koja se morala savladati do 8,9 godine života. Ja svoje to ne učim, i sad ste me baš zamislile... Moji sinovi jednog dana kad odu u bijeli svijet ni gumb neće znat zašit... Morat ću se pomirit s tim, jer ne stignem ja njih i jezike učit, i kuhat s njima, i u šetnje ić, i crtat Rimljane... i sad ste mi još i te gumbe navukle.
Posljednje uređivanje od casa : 22.09.2014. at 16:44
a koliko ti je forum vremena uštedio?
I meni vremena na forumu uopće nije žao. Ja cijenim svoje ovisnosti, one dodaju karakter mojoj ličnosti. Držim se one stare: J...š čovjeka bez ovisnosti!
Tako je. Ne pijem, ne pusim, ne drogram se , ali forum i kolace mi ne diraj!
Joj Marta, pravo je olakšanje čitati te, već sam se počela pitati što nije u redu samnom
Ozbiljno, nikada mi nije palo na pamet posebno štititi djecu od takvih stvari, i nikada nam se nije dogodila nijedna nezgoda. Nikada nisam strahovala za svoju djecu u tom smislu - pasti će, ozlijediti će se, opeći će se, porezati se, otrovati se..
Jedini put kad sam osjetila osjećaj straha za dijete, bio je u zadnjoj trudnoći, pisala sam o tome na temi o strahovima u trudnoći, i nažalost ispalo je da je moj strah bio opravdan što se bebe tiče, valjda je to bio neki majčinski instikt, što li
Dakle, ima nas još "nemajki"
Što se tiče vremena i hendlanja troje djece, kuće i vrta, ta sam. I odgovorno tvrdim da imam dovoljno vremena da sve stignem, ali ne želim. Draže mi je sjesti, odspavati, zapaliti cigaretu, otići na forum, pogledati tv, nego čistiti po kući. Em nemajka, em lijena, što ću.
Evo ovo nije istina..počela sam iza 35-te, jer sam htjela djeci peći domaće...i, volia', nakon je dosta vježbe, original baba taita! Moja teorija: sve se može što se hoće!
alga, imal` bujruma?
usporedba kuhanja i sporta mi je promasena
za neke stvari treba poceti dovoljno rano, za druge je bitna samo praksa
pa ako se tome posvetis i sa pedeset
nikad nisam kuhala kao cura, pocela tek nesto u braku
ne kuham ni sad cesto, ali pratim recepte, procitam tips&tricks i ispadne sasvim ok
ja nekoj visoj razini od toga ni ne tezim
sto se djece tice, ja sam zlatna sredina
ulijevat mogu i sa cetiri godine, ali to sigurno nece biti vruca tekucina
motorika je ista, a rizik puno manji
mislim da su prilicno samostalni za svoju dob
.... savladala sam razvlačenje tijesta (premda je moja kuhinja - mediteranska) ali vokabular...nula bodova....
bujrum ti znači: izvol`te, poslužite se.
dakle, ima li bujruma?
Eh, opet...Jer i ja to isto pokušavam, ali ne stižem. Jedno dijete koje želi sujedlovati u svemu, a ja joj to želim i omogućiti, pa nam za paniranje ili pravljenje kolača treba i usisavač
MD nikad nije doma, dva psa, deda od 88 godina, dva stana u kući, život na dvije etaže koje nisu spojene (svekar je na etaži između) veliko stubište u honik, dva dvorišta, kiša, blato... pa sad je i pesica bila operirana cijeli tjedan je bio u znaku toga, veš se gomila, svugdje zaostaci... osjećam se kao u tvornici... ako nešto propustim napraviti, lančana reakcija je strašna. Čistilica dolazi jednom tjedno na par sati i to što napravi je pomozibože... ali bar nešto ja ne moram... Dođe vikend, bude mi stresan za poluditi, zbrišemo nekud van, a kad se vratimo poživčanim jer nisam ništa napravila... i tako u krug. Ako idem napraviti nešto ekstra, npr. nešto za zimnicu ili malo složeniji ručak, ode sve kvragu... O čitanju i hobijima nema ni govora.
NIJE isto organizirati obitelj gdje je i jedno dijete predškolske dobi ili starije. Stići ćeš. I vidjet ćeš koliko dijete doprinosi...od najmlađe dobi. Nije dolega superžena, i ti ćeš to biti kad dijete doraste.
Organizaciju treba prilagoditi potrebama obitelji. A to znači da neke stvari ne stižemo. Ja sam imala tetu čistilicu u toj dječjoj dobi jer bih inače pukla.
Apri, nema ….... evo, ja ne spadam u one koje stižu sve, nego moram stalno birati i raspoređivati što ću/kada ću/kako ću…imam fiksne obaveze i ooozbiljan dnevni raspored, gore nego da ja idem u školu..pa razvlačenje tijesta za štrukle spada u slobodne aktivnosti. Kada se nađe slobodnog vremena…a u raspoređivanju slobodnog vremena tijesto je u kategoriji daleko iza hobija/čitanja knjiga koje su doduše ispred tijesta u slobodnom vremenu ali duboko ispod druženja s djecom koje ima sve prioritete… kada se zbroji moj godišnji raspored, ispada da stižem sve, ali nikako u 24 sata, nego u 365 dana.
Citam i bezeciram buduce zetove koji su tako vjesti
Sent from my iPhone using Tapatalk
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
