To se stvarno tako čini, ali nije tako (po mom iskustvu, a blisko je tvom). Najgore što čovjek može napraviti je shvaćati to osobno, a ipak to stalno ili barem često radimo.
On ima nekakav svoj jad, a ti si mu mama. Tako je to, to te zapalo. Kužim i taj osjećaj da ti se ne sviđa, ali za dijete je to grozno. I kao što ti ne možeš iz svoje kože (da te on živcira, i ne sviđa ti se, i držiš da to radi tebi, a ne sebi tj zato što ne znam i ne može drugačije), tako i on ne može iz svoje.
Samo, niste vi baš u istoj poziciji. Ti si koju godinicu iskusnija, i ti si mama, a on dijete, pa je na tebi da napraviš što se da napraviti.