 |
|||
Da, čovjek bi rekao da to pali.Peterlin prvotno napisa
Sori, ne pali.
Imam stan od 36 kvadrata. Soba ima dvije. Mogu ili u jednu ili u drugu. On dođe za mnom. Slušalice mi skida. Televizor bi zgasio ako pojačam. Ili počne vikati to što gunđa, zato da ga čujem. Ti nemreš, nemreš, fizički to nemreš izvest.
Ufff, nezgodno.
Moj mlađi od malena isto osjeća potrebu za osamljivanjem koju ne može uvijek zadovoljiti - on i brat dijele jednu sobu, pa nemaju uvijek mogućnosti za to. Rješenje si je našao sam baš negdje na ulasku u školsku dob - pustili bi ga van, pred zgradu, uz nadzor s balkona. I danas voli sam izlaziti, ima određena ograničenja koja poštuje, a mi smo naučili poštivati njegovu potrebu za samoćom pa se trudimo to mu omogućiti. MM i drugi sin odu nešto zajedno raditi, a on ima sobu sat vremena samo za sebe. Profunkcioniralo je bolje u nekom trenutku kad je dijete naučilo samo sebi nalaziti zabavu (mislim da je prijelomni trenutak bio 2. razred oš kad smo ga upisali u glazbenu školu - našao se u tome i do zadnjeg dana ostao najbolji u svojoj generaciji na svom instrumentu, evo jučer je pokupio svjedodžbu).
* * *
Što predložiti? Ima li kakva aktivnost koju tvoje dijete voli? Čovječe ne ljuti se, šah, čitanje knjiga, crtanje, igre vodom u kadi (da se ne prisjećam koliko puta su moji dečki prali legice u lavoru jer ih je to zabavljalo iako nije bilo potrebe), štajaznam kuhanje, sudjelovanje u bilo kakvoj aktivnosti? Pospremanje kuće (koliko puta su moji napravili veći nered nego prije jer su "pospremali"), ali je upalilo.
Da li bi vrijedilo upisati ga u neku školu stranih jezika za klince? Ako ne nauči, možda tebi pomogne tih 2x1h tjedno mira i tišine? Nađi nešto takvo gdje on može biti bez tebe. Ne znam. Probaj....
Voli on Čovječe ne ljuti se. Do sekunde (koja može biti doslovno sljedeća od počinjanja igre) kad zaključi da je netko bolji. Imao je strahovitih ispada, bacanja figurica, bacanja sebe na dvosjed, odlaženja demonstrativno u drugu sobu. Nakon nekog vremena se naučio kontrolirati. Mi odahnuli. Za mjesec dana opet. Sve ispočetka.
Probali Memory. Katastrofa. Ne dao bog da netko drugi nađe par.
Tri puta tjedno je na mačevanju po sat i pol. Jednom tjedno kod logopeda. Nemrem mu više od toga ubaciti, satrat ću ga.
Najviše mi ide na živce to prokleto jamranje. Kužim ja da je netko jamravac, oke. Al normalna osoba nekaj izgunđa, isplače, štogod, i onda ju pusti. Mislim, normalna osoba začepi kad vidi da nema svrhe. Ili kad vidi da dobiva kontru. Ali ne on, a ne.
Pričam s frendicom danas, koja ga je jučer u parku slušala, i veli da je mali takav filistar da nije mogla vjerovat. I krene sa spikom da je preinteligentan, na kaj sam ja rekla da je moj k inteligentan, jer bi inteligentna osoba već razumjela da umiljato janje dvije ovce sisa.
Samo da se osvrnem na ovo. Pišem kako vidim, ako se radi o zdravom djetetu, bez dijagnoza.
Ti ne smiješ dozvoliti da ti skine slušalice. Ali, ne smiješ ih ni staviti zato što ti on ide na živce. Ti mu ne smiješ dozvoliti da ugasi TV, ali ne smiješ ni dovesti do situacije da želiš zvukom TVa prekriti govor svoga sina. Pa, budi pametan i uradi kako treba
Uglavnom, meni se po tvom pisanju čini da te već unaprijed odbija biti sa djetetom jer znaš da ti se ne sviđa njegovo ponašanje. A on to osjeti. Itekako.
Da li mu se ti posvetiš potpuno, naprimjer ujutro, kad se digne, da li pokažeš sreću što ga vidiš, da li zajedno idete napraviti doručak, isplanirati dan? On mora znati da si uvijek na njegovoj strani, pa ma kako naporan bio. I uvijek pohvali ono što napravi kako treba. I pokudi što ne valja. Nemoj ga uvoditi u situacije da mora napraviti nepodopštinu.
Malen je još. Ispituje granice. A da pokušaš sebe promijeniti? Sebe odvesti psihologu?
Got that right. Opće mi je muka od odlaska doma.
Posvetim se koliko je u mojoj mogućnosti.
Ali ovo ne prihvaćam. Ja ne želim da zna da sam uvijek na njegovoj strani. Mislim da je mnogo problema unatrag zadnjih dvadeset godina u promjeni odgoja uzrokovalo to da su roditelji uvijek na strani djeteta. Ja ga mogu razumjet zašto je nešto napravio, ali sori, ak si nešto s****, s**** si, ispravi to i idemo dalje.
I sebe ću, ne brinite. :D
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom