Cure su sve napisale, Mitovski glavna pravila, ali ima i Beti point. Moja velika u toj je dobi bila prava lajava adhd frikuša, a mala šutljivi zahtjevni perfekcionist koji ne zna verbalizirati što ju muči, ali zna da bi više, bolje, ljepše...nikad zadovoljna.
Preporodila sam se kad sam shvatila da ja ne moram ništa još više i još bolje.
Mama se sad želi odmoriti i želim da se sad igraš.
Ali, ja hoću, neću, ovo, ono.....
Nema dalje, kraj priče, branim svoju granicu pod svaku cijenu. Urlaj, viči, ne zanima me. Ako napraviš glupost, ide teška sankcija.
Neces doručak? Pravi ga sam. Neces sam? Bok, ides u vrtic. Jamras na rucak? Nema ti do vecere ni mrvica.

Kod ideja sa šibicama i osobnom, moraš mu dati slobodu da stekne dojam da mu dajes povjerenje da ce sve biti u redu i da je odrastao. Modeliraj tako da mu izgleda da se izborio sam za ideju. Dapače, ponudi mu jos i gece odgovornosti. Uvjet jevda te za sve mora pitati, a zajedno cete raspraviti moze li se. Pravi se da uvijek pristajes jer je vec velik i pametan, a onda usmjeri na svoj mlin.

Najvaznije u cijeloj muci jest da i mama i tata igraju jednako.