Uh, imala bih svašta napisati na ovu temu da ni sam ne znam od kuda početi.
Evo npr moja J. ide od 9/2014 na radionice kod Sever. Na obradi je zaključeno da ima perfekcionizam uz visoku inteligenciju i to apstraktnu, što dodatno otežava problem.
Teško je , jako. Sever kaže da su to djeca 'vječiti nezadovoljnici'. Ne znam dali tvoje dijete ima perfekcionizam ali dosta stvari koje si ovdje navela su elementi perfekcionizma, ali kažem nisam stručnjak i ne mogu ulaziti u to.
Puno je lakše kad čuješ i shvatiš što se dešava u njihovoj glavi i zašto.
Neki od savjeta nama roditeljima su bili da ne shvaćamo osobno njihovo ponašanje, ne ulaziti s njima u rasprave, kod objašnjavanja je pravilo tri rečenice, ponuditi im uvijek 2 izbora ( ne neograničeno, ne tri, ne pet, nego npr hoćeš li obuči ovu ili ovu majcu itd.) i potpuno transparentan odnos, iskren.
Ovo što kažeš da ga ne zanima npr. pisanje i to nećuuu, ne moguuu, moja J. ima problem sa svime nepoznatim i novim od npr. plivanja, vožnje bicikla, pisanja...bilo čega u što nije sigurna da će biti savršeno (perfekcionizam) ali po njenim pravilima koja su zapravo nedostižna. Tu naravno dolazi začarani krug, npr. htjela bi voziti bicikl ili zanimaju je slova ALI neće jer neće biti savršeno i onda dolazi do frustracije, ljutnje, ispada, histerije.
Kaže Sever za takvu djecu treba puno strpljenja koje treba kupovati na drugim poljima kao što su posao, odnos s mužem itd., a to nije uvijek moguće. Mnogo puta i ja krivo odreagiram jer dođem npr. umorna i nervozna s posla i kao što i ona kaže uredu je i da krivo odreagirate.
Moja gunđa i plače od rođenja, doslovno. Meni krv uzavrije kad krene s plakanjem za sve i svašta i teško je uvijek ostati smiren, ali sad kad krene s plakanjem kažem joj, gledaj za tvojim plakanjem sada nema potrebe i užasno mi smeta to plakanje sada i živcira me.
Još jedna stvar kod takve djece je i problem senzorne integracij, tako da je puno stvari pogotovo prije bilo povezano s tim i sada su mi tek jasna neka njezina ponašanja i razumijem ih.
Eh, da jedan od savjeta nama za takvu djecu je da nakon vrtića ili škole nebi trebali ići odmah na drugu aktivnost već da bi trebali doći kući i 45 minuta raditi nešto što oni žele pa bilo to buljenje u strop i to bez roditelja, a onda se radi poslije što god, jer im se treba presiječi dan.