Nije baš slično, osim što se radi o bipolarnom i što kći piše o majci.ina33 prvotno napisa
Nasmija me betty s bipolarnim. Ima još jedna odlična knjiga baš na tu temu, od Tatjane Gromače ("Božanska dječica"), ali tu nije prikazano tako "romantizirano" kao u Bračnim zapletima i relativno izdaleka (odnos muž-žena, raskidivo, zamjenjivo), nego iz bližeg odnosa majke i kćeri (pretpostavljam da je slično kod "Ništa se ne opire noći", tu još nisam čitala).
"Božanska dječica" ide od pojedinačnog k općem, psihička bolest pojedinca služi kao manifestacija bolesnog društva, i cijela "priča" (priča pod navodnicima jer prave narativne linije zapravo nema) ide u tom smjeru. "Ništa se ne opire noći" je pak osobna i obiteljska kronika, i baš zato što je tako detaljna i konkretna, meni je bila izuzetno mučna za čitanje. Do te mjere da sam se tijekom čitanja pitala otkud tolika potreba kćeri da do detalja secira i analizira baš sve što se dešavalo u obitelji (a bipolarni poremećaj tu je samo jedan od detalja, zapravo, cijela obitelj je na svoj način bolesna). Na kraju sam zaključila da shvaćam zašto je autorica napisala takvu knjigu, ali nisam uspjela shvatiti zašto sam je ja "morala" čitati
 |
|||
