Lili, ne gubim dalmatinski, kad sam dolje, govorim kao da nikad nisam otišla otamo (mada na plaži sa zhang već imam neku pola-pola kombinaciju u naglasku ). U zg govorim standardnim naglaskom, izleti mi koji kajkavizam u akcentu, ali to valjda zvuči ko u Bandića Na faksu su mi znali govoriti da mi se dalmatinski osjeti i kad govorim engleski, no nakon 26 godina tu i to se promijenilo.

Jelena, i ja mislim da je poznavanje svoga jezika važnije od poznavanja ekstrema neke funkcije, jezikom se koristiš svakodnevno i imaš priliku ga svakodnevno učiti. Pritom stvarno ne moraš znati za Belgijca i sl. (ni ja to nisam znala dok netko nije spomenuo ovdje na temi), ali osnove pravopisa da.

Što se ije/je tiče, a ne znam, ja imam i fotografsko pamćenje, možda je i do toga. Nejasno mi je kako netko tko je milijun puta pročitao vjera može napisati vijera.
Alga, najjednostavnije je s kratkim i dugim slogovima. Osjetiš li razliku u dužini prvog sloga u npr. pjesma - rijeka, tješiti - riješiti, sjeći - siječem, ispovjediti - ispovijedati, dospjeti - dospijevati itd. Kod tog kraćenja/duljenja iznimke su samo riječi nastale od osnova -sjed-, -mjer-, -mjest- (zasjedati, zamjerati, namještati - slogovi su dugi, ali ostaje oblik -je).