vikki prvotno napisa
Alga, ako se služiš četirima jezicima, možeš reći kako je u drugima (ako se podjednako služiš svima). Sigurna sam da i oni imaju pravopisnih problema, problema s tuđicama, standardom-nestandardom i sl.
(.. za četirima...autosaved...) i hvala na objašnjenju, a evo sada odgovor od mene...
U drugim jezicima se isto događa sve ovo o čemu pričate. Ja sam prilagodljiva, prihvatim promjene i usvojim ih bez da analiziram, jer to nije moje područje- ja se jezicima samo služim. Ljudi koji se time bave vjerujem da imaju svoje razloge za to. I ja sam primjerice pričala Njemački prije i poslije reforme. Pa tako se recimo izbacilo iz puno riječi scharfes es ( ß ) i uvelo se pisanje ss ili ponegdje čak i sss i inače po tri dupla slova. Prilagodim se- i vozi dalje. A da na Tv-u ima polemika oko toga i nostalgičara i teoretičara i rasprava- pa ima, ali kao što kažem, ja ne spadam među njima. Tako recimo u talijanskom se gubi tvorba sa „congiuntivo“ to je recimo vrijeme koje bi na Hr bi zvučilo: AKO BI BILO lijepo vrijeme, onda bi išli… prije se govorilo se ci fosse, a sada se sve više kaže se ci sarebbe i to se tolerira i prestalo se smatrati greškom, (evo pitanja- primjetila sam da puno njih zbog straha srbizma piše griješka- pa točno ili netočno?). Još uvijek nije službeno izbačeno iz govora, i tu ima polemika i nostalgičara i priča oko očuvanja jezika i osiromašivanja zbog mladih naraštaja koji nemaju pojma sa lijepim congiuntivom.. a ja..ja ga koristim (congiuntivo, mislim) dok netko službeno ne objavi da je službeno i izbačeno. Evo, tako vam ja. Onda se Hrvatskom dogodi tipkovnica, uporaba i meni čudna blagovaonica (ok, to se nije dogodilo, nego nisam znala) – pa ja proširim svoj vokabular. Jedino mi je ponekad – evo baš ću reći šteta- kada se neke riječi koje su zajedničke sa mnogo jezika pohrvate, ali uvrstim ih u svoj riječnik, a to je recimo: kopija. tal: copia, eng: copy, njemački Kopie, francuski: copie i bilo je hrvatski kopija a sad je – izvornik. pa kaže Alga lijepo izvornik. I tako.
Što se još događa u našoj obitelji: koristimo u nekim trenucima riječ (na primjer koja označava neki osjećaj) iz nekog jezika dok govorimo drugi jer u tom trenutku ta riječ puno bolje opisuje to stanje nego postojeća riječ na tom jeziku. Od tuda meni razmišljanja o brašnu.. a šta ću, kada me asocira na radnju raženja brašna…
Govorim ja i narječjem ovog područja. Ali djecu nisam tome učila. Pomislim ponekad i ja- šteta bi možda bilo da se to izgubi. Da, jezike treba njegovati, ali ne protiviti se promjenama, globalizaciji, pojednostavljenju… moje mišljenje je da se time se ne gubi identitet, nego obogaćuje, mijenja, globalizacijom smo ionako građani svijeta.
 |
|||
Odgovori s citatom
