MM ima asthenozoospermiju, a ja uz nizak AMH (prije godinu je bio 2,5, nalaz prije 2 mj. je pokazao 3,nešto, nemam ga sad pri ruci) imam i trombofiliju.

Bili smo se pripremili na neuspjeh, ali ne i na onakav razvoj situacije: biokemijska trudnoća. Sve je bilo vrlo stresno tih par dana. Sama stimulacija je prošla odlično, osoblje u Petrovoj na tom odijelu je bilo fantastično, od početka stimulacije sam bila na heparinu. Među prvima sam bila u novom odjelu Pripremila se na negativnu betu. Strpila se čak 15! dana, doma nisam radila test, baš sam bila prava štreberica. Kad ono beta 67. Sreća neviđena. Dok nismo malo pročačkali net. Ali se držiš za slamku (i za Ineszinu priču ). Onda uleti praznik pa vadim betu tek 3. dan, beta se savršeno poduplala: 220. Ne moram niti opisivati koja je to radost bila. Javili svima koji su čekali nestrpljivo s nama i radovali se svi zajedno.
I za sat vremena - lagani grčevi. Malo krvi na ulošku. Vikend smo preživjeli tješeći se da je hematom. Nisam mrdala. Utrići, Normabel, magnezij. U ponedjeljak je beta bila 44. To nas je dotuklo.

A naša savršena morula…punkcija je bila u petak, morula vraćena u ponedjeljak.

Grozim se vađenja bete. U prvoj trudnoći se nije pravilno duplala. U drugoj je krenula nisko pa se lijepo poduplala. Tresla sam se dok sam čekala betu. Zato se pitam je li to možda uzrokovalo spontani, koliko god to iracionalno zvučalo.